BANJALUKA - Na književnoj tribini Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS) u ponedjeljak veče u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor diskutovalo se o romanu Gorana Šaule "Grob Davidov", a pored autora o ovom djelu govorili su Duško Pevulja, profesor i književni kritičar, Duško Babić, književnik i upravnik Srpske književne zadruge, te Berislav Blagojević, književnik.
Roman je štampan prošle godine o 130. godišnjici postojanja Srpske književne zadruge, a na samom početku večeri Šaula je rekao da ugledan izdavač danas u vremenu hiperprodukcije može biti dobar putokaz za eventualnog čitaoca.
"Ugled izdavača je vrijedan putokaz za čitaoca do koje knjige bi trebalo da dođe. Ja sam imao tu sreću da se iz Srpske književne zadruge, urednik i upravnik prije svih, zainteresuju za ovaj roman i da ga ocijene dovoljno kvalitetnim da ga objave i to u godini kada se proslavlja 130 godina ove kuće. Sam roman, može se reći na prvu, jeste roman ratne tematike, roman o ovom zadnjem ratu koji se desio kod nas, o nesrećnom ratu na kojeg su sjećanja još živa", rekao je Šaula, kazavši da je mrtva trka u crnoj utakmici da li će konačno prestati ratovi ili pisanje o njima.
Duško Pevulja je dodao da u romanu prevladava lirski ton.
"Ako se zagledamo u Šaulinu biografiju vidjećemo da je on dominantno pjesnik koji je do sada objavio sedam pjesničkih knjiga, a meni se čini da je i u ovom romanu Goran Šaula po svojoj osnovnoj vokaciji, po svom osnovnom daru, pjesnik. Upravo ta pjesnička mjesta koja su razrađena proznim izrazom meni su najprivlačnija u ovom romanu", istakao je Pevulja.
Njegov kolega Babić tvrdi da se danas o ratu piše isključivo iz ideološke perspektive, što kod Šaule nije bio slučaj.
"Iako je ovo knjiga o ratu, ja nigde nisam našao da se imenuju 'mi' i 'oni', a kamoli da se 'mi' idealizuje, a da se 'oni' ocrnjuje. Govori se ovdje o ratu iz perspektive čoveka i njegove nesreće, njegove patnje, njegovog unutrašnjeg proživljavanja ratnog haosa, te nesreće u kojoj čovek zemlju, rov, vidi kao razjapljena usta koja jedva čekaju da ga progutaju", naveo je Babić.
Na kraju, Berislav Blagojević je konstatovao da je ovo i roman o pisanju.
"Na samom kraju romana pripovjedač kaže da postoji samo kad piše, da bi dodao kako književnici zapravo i ne pišu ni o čemu drugom nego o budućnosti. Tu imamo mogući ključ za čitanje, imamo situaciju gdje Šaula unosi jednu realnu, otrovnu sliku rata iz devedesetih godina, u potpuno fantastične i fantazmagorične slike u snovima i snoviđenjima, gdje se gube vrijeme i prostor", tvrdi Blagojević.
