Živimo u vremenu burnih događaja. Živimo u zemlji laži u kojoj se ne zna ni ko koga laže, a kamoli nešto drugo. U Bosni i Hercegovini se ništa ne vidi od laži, pa nije ni čudo što nam se sve ovo danas događa.
Ovaj mali dio globusa, da ne idem dalje jer i na udaljenim meridijanima stvar ne stoji bolje, neprekidno podrhtava kao tle koje ne može da se smiri nakon dubinskog tektonskog poremećaja. Ovdje sve što se desi odjekuje dalje i traje duže, mali povodi mogu izazvati posljedice nesagledivih razmjera.
U "bosanskom loncu" u kojem žive četiri naroda stoljećima duvaju razni vjetrovi, a strah, mržnja i nepovjerenje sežu u najdublje dubine pamćenja i postaju sadržaj iskustva i predznak akcije, odbrane koja je, pjevao je jedan mudri pjesnik, sa "životom skopčana".
Bosna i Hercegovina, taj konglomerat vjera, naroda, ideologija, prostor je u kojem je sam život pojava visokog rizika jer je svako svakome, kao što veli Karađoz u Andrićevoj "Prokletoj avliji", kriv već svojim rođenjem, a nevinih nema. Kočić je sa gnjevom konstatovao da je Bosna "kurva kojoj mjere nema... "
Danas kada se nakon još jednog rata u kojem je izgubljeno na hiljade života, uništeno mnogo gradova i sela i za mnoge uništena nada u budućnost, rata pokrenutog, kao i uvijek ranije, iracionalnim razlozima mržnje, rata u kome su svi gubitnici, danas, dakle, postaje jasno da se nešto u dušama, svijesti, postupcima i shvatanjima ljudi mora promijeniti da nas za koju deceniju ne bi snašla ista nevolja.
Kod nas se sve ciklički ponavlja (1914 - 1941 - 1991), kod nas ratovi imaju svoj stravični kalendar: započinju u aprilu, traju četiri godine...
Nalazimo se u vremenu ili bolje rečeno u danima kada nam političari, bez preciznije političke perspektive, nastoje prodati svoje smušene "planove" koji treba napaćenom narodu da donesu boljitak, mir, skromni život u kome rješenje elementarnih potreba neće biti neostvariv san, dok se oni čerupaju oko debelog kolača i tako slatkog komada slave.
Niko, međutim, ne vidi da postoji još jedan momenat. Treba djelovati kulturom na svijest ljudi, njome treba srušiti one zidove koji čovjeku ne daju da vidi dalje od nosa. Pri svjetlosti mnoge stvari koje su u mraku izolacije dobijale groteskne i zapanjujuće dimenzije postaju drugačije.
Čovjek se najviše plaši onog što ne poznaje. U strahu su najdublji korijeni mržnje, u imaginarnoj i stvarnoj ugroženosti pojedinca ili etničke grupe koja je uvijek u pravu i uvijek izložena napadima sa svih strana. Sartr je, doduše jednom drugom prilikom, izjavio "pakao to su drugi". Da taj "pakao" ne bi bio naša neomeđena java, potrebno je pokazati da je prošlo vrijeme "prokletih avlija", tvrđava. Kultura nije ničije vlasništvo, ona je zajedničko ljudsko dobro.
Isidora Sekulić je govorila da je kultura prostor u kome se ostvaruje najpotpunija koegzistencija naroda.
Umni ljudi su uvijek tvrdili da nacionalne posebnosti treba njegovati. Svako treba da sačuva svoje ime, jezik, svoja obilježja, naravno priznajući i drugima da njeguju i poštuju svoje.
Tek tad će, mnoštvom individualnih glasova, orkestar međunacionalnog, međukulturnog, međureligijskog razumijevanja i tolerancije zazvučati bogatim oplemenjenim zvukom.
Svojevremeno je Ivo Andrić u noći slušao u sarajevskoj dolini otkucavanje vremena sa četiri bogomolje čije su narode nepredvidljivi istorijski vihori iz bijela svijeta nanijeli u ove prostore da se bore za zemlju, vodu, vazduh i život.
Stvari se mijenjaju, doduše sporo, ali se mijenjaju.
Potrebno je ukloniti zablude, riješiti stare račune, tresnuti istinu na sto (ma koliko to bilo bolno), jer bez istine nema ni mira ni pomirenja.
U ovoj zemlji svako ima svoju istinu, ali sve je više ljudi dobre volje različitih nacionalnosti kojima su sva vrata (ali i srca) otvorena za promjene.
Primjera je malo, ali ih ima. To su prve laste iza kojih bi, tako je uvijek bilo, trebalo nastupiti proljeće. Ja iskreno vjerujem u njegov dolazak.
Vjerujem da ćemo samo kulturnom akcijom bez bilo kakvog nametanja uz poštovanje drugih uspjeti da savladamo mrak i približimo se svjetlosti koja se sve više i više nazire na dnu dugog tunela.