Posle naše smrti možete ispitivati i šta smo bili i šta smo pisali, ali za života samo ovo drugo, zapisao je Ivo Andrić u "Znakovima pored puta", a naš jedini nobelovac rođen je na današnji dan 1892. godine u Docu, kod Travnika.
Veliki književnik i diplomata djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu.
Otac mu je umro dok je još bio dječak pa se s majkom kao dvogodišnjak preselio u Višegrad kod očeve sestre, a život u tom gradu je ostavio traga i na njegovo pisanje. Nakon osnovne, u Sarajevu je 1903. godine upisao srednju školu, Veliku gimnaziju, a slovensku književnost i istoriju studirao je na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu.
Nakon Prvog svjetskog rata bavio se i diplomatijom, obavljao je poslove pomoćnika ministra spoljnih poslova i vanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Andrić je nakon 1945. godine postao prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije, dok je Nobelovu nagradu za cjelokupno životno djelo dobio 1961. godine.
Svoje shvatanje smisla i suštine umjetnosti Andrić je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umjetničkog djela. Iz njegovog stvaralaštva izdvajaju se romani "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija", nedovršen "Omer-paša Latas", kao i zbirke priča "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema" i meditativna proza "Znakovi pred puta". Andrićeve knjige prevedene su na tridesetak jezika.
Povodom 121. godišnjice od rođenja našeg proslavljenog pisca, u srijedu naveče će u Andrićgradu biti sve u znaku njegovog lika i djela, a književno veče će biti održano u multipleksu "Dolly Bell".
Ivo Andrić je umro 13. marta 1975. u Beogradu, u 83. godini, a sjećanje na njega prenose i nove generacije.