Svijet će u četvrtak proslavljati novog laureata Nobelove nagrade za književnost, a istovremeno se prisjetiti Ive Andrića, jedinog dobitnika iste sa ovih prostora, koji je rođen na današnji dan 1892. godine u Travniku.
Zahvaljujući ogromnoj snazi njegovih djela, ovaj pisac je zaslužio vječnu slavu. Veliki pjesnik, prozaik, književnik i diplomata, Nobelovu nagradu za književnost je dobio 1961, a prve vijesti o tome da je najizgledniji kandidat za ovo prestižno priznanje objavio je pariski "Le Figaro".
Otac mu je umro dok je još bio dječak, pa se s majkom kao dvogodišnjak preselio u Višegrad, kod očeve sestre, a život u tom gradu je ostavio traga i na njegovo pisanje. Nakon osnovne, u Sarajevu je upisao srednju školu, Veliku gimnaziju, a kasnije je studirao na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu, te u Beču i Krakovu.
Nakon Prvog svjetskog rata se bavio i diplomatijom, obavljao je poslove pomoćnika ministra spoljnih poslova i vanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Nakon 1945. godine je postao prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.
Vijest da je postao dobitnik Nobelove nagrade saznao je od dva mlada novinara 26. oktobra kada se iz šetnje vraćao kući na ručak. U njegovom stanu, pak, dočekao ga je Rene Belding, otpravnik poslova švedske ambasade, i uz buket crvenih karanfila službeno mu saopštio odluku Švedske akademije. Inače, Savez književnika Jugoslavije je za Nobelovu nagradu u februaru 1958. predložio Andrića i Miroslava Krležu.
Prvi jugoslovenski nobelovac postao je pravi hit, njegove knjige su bile među najposuđivanijim naslovima, a i danas su među najprodavanijim. Početkom decembra 1961. godine Andrić je otputovao u Stokholm, gdje mu je uručena nagrada, a on održao svoj slavni govor o priči i pričanju. Novčani dio nagrade, kako je poznato, namijenio je razvoju bibliotečkog fonda u BiH.
Iz širokog opusa književnog Andrićevog stvaralaštva izdvajaju se romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema" i drugi.
O sopstvenom životu je zapisao: "Čini mi se da kad bi ljudi znali koliko je za mene napor bio živjeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio, i još bi im ostalo malo osjećanja da me požale".
Djela ovog nobelovca prevedena su na tridesetak jezika, a sve lirske pjesme, koje za njegovog života nisu bile sabrane u knjigu, objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom "Šta sanjam i šta mi se događa".
Andrić je preminuo 13. marta 1975. godine u Beogradu, u 83. godini. Posljednje zapisane riječi ostavio je u svojoj bilježnici:
"Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čovjeka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."
U znak sjećanja na 120 godina od rođenja Ive Andrića najveći internet pretraživač Google juče je promijenio svoj doodle na naslovnoj strani na pretraživačima sa srpskim, hrvatskim i bh. domenom, pa je logo bio u znaku višegradskog mosta Mehmed-paše Sokolovića, ćuprije na Drini.
Ranije ove godine Piter Englund, čelnik Švedske akademije, otkrio je da je čak 46 od 210 nominovanih pisaca ove godine predloženo prvi put. Kandidate su djelimično predložili članovi Švedske akademije nauka i umjetnosti, te međunarodna uticajna literarna imena. Prošlogodišnji lauret je švedski pisac, pjesnik i prevodilac Tomas Transtremer.
Tako je govorio:
- Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.
- Zarazna je i razorna moć laži.
- U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.
- Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.
Murakami favorit
Japanski romanopisac Haruki Murakami najveći je ovogodišnji favorit. Kineski autor Mo Jana i holandski pisac Cesa Notebum takođe imaju dobre izglede za nagradu, kao i američki romanopisac Filip Rot te njegov sunarodnik Kormak Mekarti, izraelski autor Amos Oz, a među spisateljicama Italijanka Dacia Maraini.