PROKUPLJE - Uglednu nagradu "Drainac" za 2023. godinu, koju dodjeljuje Narodna biblioteka "Rade Drainac" iz Prokuplja, dobio je Slavomir Gvozdenović, srpski pjesnik iz Temišvara, za knjigu "Disanje na pseće škrge", koju je objavio beogradski "Arhipelag".
U najužem izboru bile su i knjige Duška Novakovića "Tacit je retko kada bio opušten (Pozdrav gorućoj mački i druge izjave o nesanici)", objavljena u izdanju Narodne biblioteke "Stevan Samardžić" iz Pljevlja i Blagoja Bakovića "Nije to moja voda", koju je objavila Srpska književna zadruga iz Beograda.
Žiri za nagradu činili su Goran Maksimović, predsjednik, te Miroslav Aleksić i Dragan Ognjanović, članovi.
Kako je saopšteno u obrazloženju žirija, poezija Slavomira Gvozdenovića nastaje kao simbioza ličnih doživljaja i kolektivnog iskustva, kao mjesto u kome se na kreativan način susreću intimistički detalji, stvarni i proživljeni život, kao i kulturno-istorijske činjenice iz prošlosti i sadašnjosti.
"Upravo zato, za Gvozdenovića pevanje predstavlja geografiju 'gladnih reči', sjedinjavanje 'autobiografije sa poezijom', potragu za ličnim i univerzalnim doživljajima sveta, ali i prepoznavanje obeležja sopstvene duše u nataloženom vekovnom iskustvu. U svemu tome, život i smrt izrastaju u dva dominantna motiva tog pesničkog govora, a pojavljuju se kao jedan i jedinstveni umetnički svet, koji je ponekad sagledan iz kritičke perspektive, a ponekad iz perspektive duboke emocije i intimističke glorifikacije", obrazložio je žiri, uz dodatak da se kao lirski junaci u nagrađenoj knjizi ravnopravno pojavljuju ljudi i prostori.
Najprije, rečeno je dalje, zavičajni i univerzalni geografski toponimi, poput Belobreške, Golupca, Lepenskog Vira i Temišvara, ali i Jerusalima, Pariza, Londona, Beča i drugih gradova.
"Odmah za njima iz naslaga prošlosti izranjaju filozofi i pesnici, od Aristotela i Ovidija, preko Getea i Puškina, do Andrića i Crnjanskog, Pope, Kiša i Pavića. Kao večiti čuvar 'iskustva iz prošlosti' pojavljuje se lik upokojene pesnikove majke, a susreti sa njenom uspomenom, iznova obnavljaju presahle izvore životne snage i radosti. Iznad svih njih, kao glavni lirski junak Gvozdenovićeve poezije, kao temelj njegove stvaralačke poetike, ali i suština svekolikog opstanka pesnikovog naroda u domovini i u rasejanju, pojavljuje se srpski jezik, u liku raskošno odevenog 'večnog mladića', čija je bogata leksika, ali i 'rodna melodija', izvor i utoka svekolikog pesnikovog umetničkog nadahnuća i spoznaje sveta", naveo je žiri, uz napomenu da je upravo u ukrštanju kritičke i intimističke perspektive, u tom neprestanom "disanju na pseće škrge", kao i obilju leksike, u zvucima "rodne melodije jezika", sadržana bliskost Gvozdenovićevog pjevanja i mišljenja sa Drainčevom lirskom duhovnošću i cjelokupnim književnim nadahnućem.
Nagrada "Drainac" se dodjeljuje od 1967. godine za najbolju knjigu pjesama objavljenu na srpskom jeziku u prošloj godini ili za ukupno pjesničko stvaralaštvo. Od 1978. do 1986. godine dodjeljivana je mladim pjesnicima za rukopis prve zbirke pjesama, a od 1986. poznatim pjesnicima za knjigu pjesama objavljenu u prošloj godini ili za ukupno pjesničko stvaralaštvo.
Priznanje se dodjeljuje u okviru "Drainčevih književnih susreta".
