BEOGRAD - Nagrada "Meša Selimović" za 2024. godinu, koju dodjeljuju "Večernje novosti", kako je danas saopšteno u Vukovoj zadužbini, glasovima čak 45 književnih kritičara, pripala je knjizi poezije "Brza pošta" Slobodana Jovića, pjesnika rođenog u Tuzli i sa mjestom boravka u selu Tobut, kod Lopara.
Nagrada "Meša Selimoivić" prvi put dodijeljena je 1988. godine i, ako izuzmemo Rajka Petrova Noga, koji ju je dobio 2002. godine, u vrijeme kada je već više decenija boravio u Srbiji, ovo je prvi put da je "Meša" prešao Drinu, odnosno da je priznanje dodijeljeno književniku sa lijeve strane rijeke.
"Zapakovao sam knjigu/ koju sada otpakujem,/ jer je ne mogu poslati/ primaocu-prijatelju,/ zato što je crni koverat/ koji mu je poslala smrt/ sa oznakom hitno/ bio brži", kaže Jović u naslovnoj pjesmi zbirke koja je štampana prošle godine kao dio pjesničke nagrade "Stevan Raičković".
Podsjećamo, Jović je prošle godine postao prvi dobitnik nagrade sa Raičkovićevim imenom u Kučevu.
Povodom nagrade "Meša Selimović", Dragan Bogutović, novinar "Večernjih novosti", rekao je da su u glasanju 45 članova Velikog žirija književnih kritičara, 23 glasa bila za to da prestižno priznanje koje se dodjeljuje 37. put za najbolju knjigu, pripadne Jovićevoj "Brzoj pošti", u izdanju Srpske književne zadruge i Biblioteke "Stevan Raičković" iz Kučeva.
"Drago mi je što primajući nagradu pokazujem u pravcu Majevice, koja je Mešin i moj zavičaj. Na četvrtom spratu tuzlanske bolnice hladnog januarskog jutra udahnuo sam vazduh ovog svijeta, koji uvijek biva hladan, ako ga ne ugrijemo smislom i žrtvenom ljubavlju", rekao je Slobodan Jović ponosno naglašavajući kako književne, tako i zemljačke veze sa Mešom Selimovićem.
Jović je prisutne u Vukovoj zadužbini podsjetio da je Selimović u Drugom svjetskom ratu bio borac Majevičkog partizanskog odreda.
"Pobjeda u oružanoj borbi donijela mi je nesreću, a pobjeda nad sobom - smirenje i smisao kojim nas i danas utopljavaju njegova djela", podvukao je Jović.
On je napomenuo da se na koricama nagrađene knjige nalazi ljudska figura iz nekropole Radimlja, kod Stoca, čija su ruka i šaka nesrazmjerno veće.
Po Jovićevim riječima, srednjovjekovni umjetnik kao da je time htio da naglasi koliko je dobronamjeran i koliko želi prijateljski odnos.
"Ova ruka može da nas pomiluje i ohrabri, ali i upozori, da zastanemo i zagledamo se u sebe. 'Smiri se gordi čovječe', kako je govorio, Meši neizmjerno važan, učitelj čovječanstva Dostojevski", naglasio je Jović.
Pjesnik je izrazio radost što nagrada u svom tridesetsedmogodišnjem trajanju prvi put odlazi sa lijeve, zapadne strane Drine.
"Ako poezija govori za nekoga i u ime nekoga, onda glas moje pjesme govori u ime malog, anonimnog čovjeka i sitnih skrajnutih stvari i fenomena na koje nam pažnju usmjerava ona ruka sa nekropole", poručio je Jović, kome će nagrada "Meša Selimović" biti naknadno svečano uručena.
Organizatori su naveli da je u izboru bilo 70 naslova, da drugo mjesto, sa po 15 glasova, dijele knjige "Vrste ljudi" Dragana Markovića i "Martin udio" Sanje Savić Milosavljević, dok je treće mjesto zauzela knjiga "Srećna voda" Nenada Šaponje sa 12 glasova.
Kako je navedeno, deset glasova je dobila knjiga "Šta o nama misle anđeli" Tomislava Marinkovića, osam "Deset portreta i deset razgovora" Milivoja Pavlovića i pet "Život posle života" Radmile Lazić.
Glasanje za nagradu s imenom Meše Selimovića završeno je juče ujutru i glasovima posljednjih pet kritičara knjiga Slobodana Jovića osvojila je čak četiri glasa, čime je njegova "pobjeda" u trci za "najdemokratičniju" nagradu, za kakvu slovi ovo priznanje, ubjedljivo pripala pjesniku iz Lopara.
"U pesničkoj zbirci Slobodan Jović dočarava kontrapunkt smrti i ljubavi: 'Gledao sam vojnika kako u nekom napuštenom dvorištu bajonetom, na kome su uočljive mrlje od krvi, odsijeca stabljike ruže i kaže ovo je za moju ženu'", zapisao je u obrazloženju Milan Todorov, književni kritičar iz Novog Sada.
Za "Brzu poštu" glasala je Slađana Ilić iz Beograda.
"I dalje svojevoljno distanciran od modernosti i urbanosti, sasvim saživljen s prirodom, posvećujući se stvaralački i hrišćanski malim stvarima, ljudima margine i majci kao centralnom biću svog univerzuma, i univerzuma uopšte, lirski subjekt Slobodana Jovića nastoji da smisao i utehu uvek pronađe u jeziku. U njemu se uspostavlja i održava božji poredak, u njemu se potvrđuje koordinata svake jedinke", naglasila je Ilićeva.
Slobodan Jović, kako je zapisao Predrag M. Jašović iz Paraćina, metaforu ne gradi iz riječi ili sintagmi, već njegova metafora proizlazi iz cjeline pjesme.
"Njegova 'brza pošta' je metafora cele pesme. Tako kad peva o jeziku, on govori o mogućnosti prevazilaženja smrti i zaboravu", zapisao je Jašović, koji je očigledno aludirao na dvije pjesme iz Jovićeve zbirke.
Jedna nosi naslov "Jezik", a druga "U jeziku".
"Povrijedio sam žabu,/ koseći, nehotice;/ ne zna da li je/ rana bila kobna?/ Zato moram da napišem pjesmu,/ da bi zacijelila,/ u jeziku", piše Jović u pjesmi "U jeziku", jednoj od mnogih u kojima otkriva svoj odnos prema prirodi i živim bićima.
Naime, pored toga što je pjesnik i što je zaposlen kao učitelj u Loparama, Jović aktivno uređuje časopis "Bokatin dijak" i bavi se poljoprivredom, spajajući dvije ljubavi - prema jeziku i prema prirodi.
Četvrti glas posljednjeg dana glasanja za nagradu "Meša Selimović", knjizi "Brza pošta" dala je Katarina Divčić iz Pala.
"Zbirka pjesama Slobodana Jovića još jednom potvrđuje njegovo mjesto u savremenoj srpskoj poeziji. Jovićeva poezija je sažeta, intenzivna, poezija koja preispituje, koja je istovremeno i melanholična i uliva nadu, prožeta hrišćanskom duhovnošću i istinskim zajedništvom čovjeka i prirode", zaključila je Katarina Divčić.