Muškarci su nemirni, avanturistički raspoloženi. Žene su konzervativne - bez obzira na to šta trenutna ideologija govori, bilo je mišljenje slavne književnice Doris Lesing o muškarcima i ženama.
Lesingova nas je napustila prošle godine, ali iza nje su ostale sjajne novele i kratke priče, koje će čitati generacije, ali i intervjui u kojima je bez dlake na jeziku iznosila svoje mišljenje o svemu.
Pored ove dobitnice Nobelove nagrade za književnost, tokom 2013. godine nas je napustilo još nekoliko slavnih pisaca.
Svijet su napustili i Činua Ačebe, nigerijski književnik, Ian Banks, škotski pisac, Šejmus Hini, irski pjesnik, i Elmor Leonard, američki pisac, a sigurno je da niko neće ostati imun na njihove stavove o pisanju, životu, smrti i odnosima.
Doris Lesing (94)
O muškarcima i ženama: Naravno da su muškarci i žene drugačiji. Ne možete pobjeći od činjenice da žene oblikuju prvih pet godina vašeg života, sviđalo vam se to ili ne. Meni se ta činjenica ne sviđa naročito.
O braku: To nije bio jedan od mojih talenata.
O majčinstvu: Ne postoji gora vrsta dosade od dosade inteligentne žene koja provodi cijeli dan s jako malim djetetom.
O ostavljanju djece kad je emigrirala: Iako je to bilo grozno napraviti, u isto vrijeme je bila i ispravna stvar.
O feminizmu: Nisam zainteresovana za titulu ikone feminizma. Ako ste žena i imate svoje mišljenje, moraćete ga napisati, inače ne pišete o vremenu u kojem živite. Ono što ne podnosim u feminističkoj revoluciji je to što je proizvela najumišljenije i najnekritičnije ljude na svijetu. Užasni su.
O svom nasljedstvu: Upoznala sam djevojke koje su mi rekle: "Moja mama i baka preporučile su mi da pročitam vaše knjige." To je zaista nešto, zar ne?
Činua Ačebe (82)
O Nigeriji: Ne hvalim svoj narod, ja sam njegov najveći kritičar.
O književnosti: Maštovita literatura ne zarobljava već oslobađa um. Njena istina nisu kanoni ortodoksne literature ili iracionalnost predrasuda i praznovjerja. Počinje kao avantura i put samospoznaje, a završava nakon pronalaska mudrosti i ljudskosti.
O odrastanju: Znao sam od najranijeg djetinjstva da obožavam priče, prvo one koje sam slušao kod kuće, od majke, starije sestre, segmente konverzacija koje sam načuo prisluškujući razgovore gostiju mog oca. Onda sam odrastao i počeo čitati o avanturama, u kojima nisam odmah shvatao da bi trebalo da budem na strani divljaka koje su susreli "dobri, dragi" bijelci. Instinktivno sam zauzeo stranu bijelaca. Oni su bili divni, briljantni! Inteligentni. Ostali su bili glupi i ružni. Tako sam se upoznao s opasnošću izostanka vlastitih priča. I odlučio da moram postati pisac.
O pisanju: Pisanje je za mene poput služenja zatvorske kazne. Znate da ste zbog toga zatvoreni, koliko god vremena bilo potrebno. Tako da je to istovremeno zadovoljstvo, ali i težak posao. Dan kada ostanem samo pisac, prestajem s pisanjem.
O ženama: Uloga žena u mojoj tradicionalnoj kulturi - da se ne miješaju u politiku sve dok muškarci ne unište zemlju do te mjere da se društvo ne može više kretati naprijed, onda će nastupiti njihovo vrijeme.
O kritičarima: Mnogi kritičari se žale na ubacivanje nigerijsko-engleskih riječi u mojim djelima. Kažu da je to frustrirajuće. A, ja im kažem da idu do đavola! To su originalne priče, onakve kakve sam ih dobio. Ako se ne želite malo potruditi, koliko su se moji sunarodnjaci potrudili da razumiju Evropljane i ostatak svijeta, ako niste spremni na taj mali korak, onda se ostavite mojih knjiga!
Ian Banks (59)
O svom zadnjem romanu "The Quarr": Da sam znao da će mi to biti zadnja knjiga, bio bih razočaran što odlazim s relativno slabijim djelom, dok recimo "Transition", luda kombinacija fantastike, SF-a i pomjerene stvarnosti, to bi bila prava knjiga za oproštaj.
O pisanju: Problem s pisanjem fikcije je taj da mora imati smisla, dok stvarnost ne mora. To je vrlo iritantno i opterećujuće za nas pisce. Većinu vremena odlučujete koliko daleko možete ići putem male vjerovatnoće i uz to zadržati napetost i uvjerljivost kod čitalaca.
O pisanju SF-a: Ako želite pisati ono što je prijatelj jednog mog prijatelja nazvao "izmišljenim svemirskim sra..m" i ako želite tome pridodati istinitost, to znači da će ponekad neki od užasnih likova preživjeti, a zbog dodatnog održavanja opasnosti, posebno u romanima o budućnosti, dobri ljudi moraju umrijeti. Ponekad.
O smrtnosti: Razumijem da se ljudi žele osjećati posebnima i važnima, ali takva opsjednutost samim sobom čini mi se patetičnom. Nemogućnost da se prihvati da smo samo nakupina stanica, inteligentna do određene mjere, sposobna osjećati emocije do određene mjere, na ovom kamenčiću koji kruži oko ne baš toliko posebnog Sunca i uz toliko različitih teorija o višestrukim dimenzijama... Zaista, nije riječ o meni ili nama.
Šejmus Hini (74)
O inspiraciji: Najneočekivanija i čudesna stvar bio je ulazak poezije u moj život.
O pisanju: Dar pisanja je zaborav, mogućnost da se ponovo utone u skriveni život i dobije neočekivan osjećaj snage, mogućnost da se stalno bude u pokretu, da se izađe iz sebe.
O poeziji: Uvijek sam razmišljao o pjesmama kao stepenicama u osjećanju sebstva. Svako toliko napišete pjesmu koja vam da osjećaj samopoštovanja i učvrsti vam tok izvan klasičnih strujanja. U isto vrijeme, morate preći na sljedeću stepenicu jer struja i dalje nosi. Izazov za pisca, pišući knjigu za knjigom, osiguravanje je i pronalaženje sljedeće stepenice koja će ga odvesti više.
O dobitku Nobelove nagrade: Jednom u životu dopustio sam sebi luksuz hodanja po oblacima.
O starenju: Problem sa starenjem je taj što postajemo sve svjesniji sebe. Istovremeno, moramo sami sebe iznenađivati, a više ne postoji način da to učinimo pa smo u nezgodnoj situaciji. Ili smo opsjednuti ili iznenađeni. Ne postoji sredina.
O smrtnosti: Bez obzira na to kakav se tip sekularizacije pojavi, postoji ogroman niz koordinata uspostavljen za svijest od samog početka, osjećaj vanjskog blještavog ruba koji pokazuje da je sve oduvijek postojalo u našoj imaginaciji. Možda to objašnjava što se događa kad duša odleti, a krov nestane i izloženi smo vječnosti koja se ukazuje nakon smrti naših roditelja.
Elmor Leonard (87)
O pisanju vesterna: Htio sam odmah zaraditi pisanjem i izabrao sam vesterne zbog tržišta.
O pisanju krimića: Kad je čitanje vesterna potisnulo gledanje televizije, prebacio sam se na pisanje krimića jer su postali vrlo komercijalan žanr, ali budući da nisam izašao iz "škole" Dašiela Hameta ili Rejmonda Čendlera, morao sam osmisliti drugačiji pristup pisanju krimića, u kojem sam naglasak stavio na likove, a ne na radnju.
O likovima: Moji likovi moraju pričati ili su izvan igre. Imaju audiciju u prvim scenama. Ako ne propričaju, malo ih instruiram ili jednostavno - izbacim.
O zapletu priče: Ne brinem se o radnji, možete smisliti zaplet u pet minuta.
O literarnim uticajima: Počeo sam s Hemingvejom kad sam učio pisati, sve dok nisam shvatio da on nema smisla za humor. Nikad nema duhovitih dijelova u pričama.
O religiji: Odgojen sam kao katolik, iako se više ne zamaram s primanjem sakramenata. No važno mi je da svako jutro, prije ustajanja iz kreveta, prođem kroz tu malu torturu razmišljanja o smislu i mojoj svrsi postojanja.
O odvikavanju od alkohola: Nikad se nisam oslanjao na alkohol u pisanju pa sam se uspio odviknuti. Pisanje se definitivno popravilo nakon toga - počeo sam se buditi bistre glave.
O budućim piscima: Toliko ljudi govori da se jako želi baviti pisanjem. "Umirem od želje da pišem", često čujem. Ako je tako, ako već umiru od te želje, zašto jednostavno ne pišu? Ako ne pišete, sigurno ne umirete od želje za pisanjem.