Književnost

Stevo Grabovac za "Nezavisne": Žrtvama treba naša tišina i odvažnost

Stevo Grabovac za "Nezavisne": Žrtvama treba naša tišina i odvažnost
Foto: N.N. | Stevo Grabovac za "Nezavisne": Žrtvama treba naša tišina i odvažnost

Književnik Stevo Grabovac laureat je nagrade "Šušnjar" koja mu je nedavno uručena u Oštroj Luci. Nagrađen je njegov roman "Mulat albino komarac" objavljen u izdanju banjalučkog "Imprimatura", koji je početkom ove godine bio i u najužem izboru za NIN-ovu nagradu. Zavidan uspjeh ove knjige kod kritike i čitalačke publike tako je zvanično dobio potvrdu i jednom književnom nagradom.

Podsjećamo, predsjednica žirija Nina Govedar te članovi Danijel Dojčinović i Jelena Kojović Tepić obrazložili su da je dobitnik nagrade "Šušnjar" roman u kojem autentičan pripovjedački glas progovara o sudbini jedne generacije.

"Ovaj roman predstavlja glas urbane omladine u ratu - bez osude, bez želje za osvetom - egzistencijalna agonija iz perspektive gradskog djeteta", navodi žiri, a šta o nagradi kaže Grabovac, pročitajte u intervjuu koji je dao za "Nezavisne".

NN: Šta za Vas znači nagrada "Šušnjar"?

GRABOVAC: Nagrada "Šušnjar" u sebi nosi tradiciju i samim tim ima svoju težinu. Svakom znači priznanje za njegov rad, ja po tome nisam izuzetak tako da sam počastvovan ukazanim povjerenjem.

NN: Zanimljivo je da ste za jedan roman koji, između ostalog, prožima tematiku posljednjeg rata u BiH dobili nagradu "Šušnjar", osnovanu u čast sjećanja na žrtve ustaškog zločina nad Srbima i Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Koliku simboliku vidite u tome što je knjiga o novom, dobila nagradu u čast sjećanja na žrtve iz starog rata?

GRABOVAC: Vidim mnogo simbolike. Kako već rekoh u prethodnom odgovoru, tradicija i težina koju nosi "Šušnjar" u sebi svakako se odnose na to što je ona i oformljena kao pomen na žrtve. Žrtve onog ili ovog rata su žrtve, one su tu da nas opominju, trebalo bi barem da pred njima osjećamo sram i poniznost. Ukoliko se nismo u stanju crvenjeti pred žrtvama, onda je iz nas iscurila sva ljudskost. Njima treba naša tišina i odvažnost. Tome nas uči tišina svih spomenika koji su posvećeni stradanjima.

NN: "Mulat albino komarac" je roman visoko ocijenjen, kako od strane čitalačke publike tako i od strane kritike. Koliko ste pratili ove reakcije i postoji li neka koja se izdvaja kao Vama posebno draga?

GRABOVAC: Bio bih nezahvalan da izdvojim bilo koju reakciju, jer iz mnogih sam dobio izvjesnu snagu, radost, prema svima sam zahvalan. Naravno, veliko ohrabrenje mi je bilo to što su mi u samom početku, kad je roman tek objavljen, podršku dali Darko Cvijetić i Srđan Valjarević. Valjarevića smatram nekom vrstom svog mladalačkog književnog uzora, a Cvijetića naprosto magom riječi, nekog pred čijim knjigama naprosto ćutim. Tako da mnogo znače njihove riječi. No, da ne budem neskroman, svačija topla riječ u ovom otuđenom svijetu nekad znači više od hrane. Okuražuje i daje snagu.

NN: Bili ste moderator na nedavno završenom trećem izdanju Festivala književnosti "Imperativ". Kakvi su utisci?

GRABOVAC: "Imperativ" je od svog prvog dana nešto što me čini srećnim. Nekad sam se radovao odlascima na muzičke festivale i koncerte, a sad sa istim žarom iščekujem "Imperativ". I ove godine, s obzirom na sve okolnosti, uz ogromnu ljubav i entuzijazam ljudi koji ga vode, održan je i za mene je bio korak u neki normalan život. U stvari, vraćanje u život, podsjetio me da postoje druge i lijepe stvari oko nas. Biti dijelom toga zaista je velika čast. I ovo stvarno mislim bez trunke pretjerivanja.

NN: Šta nam možete otkriti o romanu koji trenutno pišete?

GRABOVAC: Odgovor na ovo pitanje mogao bi se sažeti kroz prvo i drugo. Žrtve. I dalje pišem o žrtvama i o nekim besmislenim zločinima, o tragovima koje su ostavili. Pišem o zlu, ali na neki svoj način, ni bolji ni gori, ali eto, postoje priče koje nam dođu, koje nas prate i koje naprosto moramo ispričati. Ja tako pišem. Osim toga, "kuva" se i neka poezija u saradnji sa tajanstvenim ilegalnim pjesničkim grupama, o tom potom.

NN: Uspjeh "Komarca" skrenuo je određenu pažnju i na Vašu prvu knjigu "Stanica nepostojećih vozova". Planirate li reizdanje knjige i uopšte, koliko se danas bavite poezijom?

GRABOVAC: Pa, bavim se poezijom, kako rekoh, mućkamo nešto, neću ništa pretjerano govoriti da ne ureknem, nadam se i vjerujem da će to "nešto" uskoro dobiti svoj oblik, ali to je i dalje ono što radim "za svoju dušu" i svoj ćeif, iz srca i iskreno. Što se tiče "Stanice nepostojećih vozova", nemam namjeru da se bavim njenim reizdanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije