BROD - Profesor iz Broda Teodor Trifunović istinski je borac za očuvanje ćirilice i za veću primjenu ovog pisma, značajnog za srpsku pismenost, jezik, kulturu i istoriju.
Za nas nema preče, bolnije, aktuelnije, stresnije, tužnije i teže teme od sadašnjeg katastrofalnog statusa pisma maternjeg jezika, srpske ćirilice, zastupljene u javnoj upotrebi sa desetak procenata, smatra profesor Trifunović.
"Naglašavam, srpske, jer postoje i druge varijante tog ćiriličkog pisma, ruska, bugarska, makedonska, bjeloruska, rusinska, ukrajinska... kao što postoje različiti tipovi latinice, njemačka, engleska, francuska", kaže Trifunović.
Ovaj ugledni profesor iz Broda, učesnik mnogih skupova o srpskom jeziku i pismu, dugogodišnji član "Prosvjete", smatra da je "srpska ćirilica u zagrljaju s hrvatskom latinicom, još od vremena zajedničkog Pravopisa srpskohravatskog jezika iz 1960. godine, koji je rađen na principima Novosadskog dogovora iz 1954. godine".
Posljednji je trenutak, smatra profesor Trifunović, da se zakonski i obrazovno naprave programi koji će zaštititi ćirilicu i zaustaviti njeno narušavanje koje traje više od stotinu godina.
"Povratak ćirilici i njeno čuvanje uvijek je u kontekstu šireg kulturnog pokreta, čuvanja srpske tradicije i kulturnih vrijednosti. Ono uvijek ima konotaciju jezičke renesanse, preporoda, nacionalnog triježnjenja, stremljenja u etničku širinu i duhovnu visinu", smatra naš sagovornik, dugogodišni zagovornik očuvanja i njegovanja ćirilice u svakodnevici srpskog naroda.
"Srbi su jedinstven narod u Evropi, na tragu potpunog gubljenja svog milenijumskog pisma, dragulja kulture i nacionalnog simbola. Sada je završna faza asimilacije jednog savršenog pisma", uvjeren je naš sagovornik.
On kaže da u žestokoj borbi za ćirilicu, ima časnih izuzetaka, obrazovanih Srba, vrhunskih znalaca, ima naša sveta ćirilica i svoje vitezove i svoje vojnike, ali oni su, bar za sada, ućutkani, marginalizovani usljed lažne brige srpskih lingvista i njihovih manipulacija. Ipak, u pozitivnom smislu izdvaja dva udruženja: "Ćirilicu" Novi Sad i "Srpsku azbuku" Beograd.
"Moramo sačuvati srpski jezik, inače nećemo imati šta pisati ćirilicom. Problem srpskog pisma, kod većine Srba, nadrasta lične kompetencije, tim više što se srpska naučna javnost maćehinski, krajnje nemarno odnosi prema svom jeziku i pismu", odlučan je u svojoj tvrdnji profesor Teodor Trifunović, koji zaključuje da ćirilica nema nikoga osim nas.
Ćirilica na grobljima
Trebalo je gotovo 1.000 godina da se kristališe ovih 30 svetih slovnih znakova, ćiriličkih grafema koji savršeno prenose zvuk i melodiju srpskih riječi u pisani oblik, po načelu jedno slovo - jedan glas, napisala je Milka Ivić, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i naučni saradnik Instituta za SH jezik u SANU (1964-1984). Ona je, takođe, na istu temu kazala:
"Izgleda mi, kako neko reče, ćirilice još ima samo na grobljima. Da li je živi mogu očuvati? Ne mogu, ako Srbi ne spoznaju sebe, svoj istorijski i kulturni značaj i ne shvate da, ako sami ne budu uvjereni u svoje vrijednosti, drugi ih u to neće uvjeriti."