Energija je obnovljiva. To je davno rekao Stevan Raičković: "Sve što je bilo čega nesta što ode u vodu, dim, il' paru, znam da negde traži mesta." Hajde da se vrati ono dobro što je otišlo i da, pre svega, u deci i detinjtvu pronađemo nove Desanke, nove Ćopiće, nove Antiće i buduće Andriće.
Kazao je ovo u intervjuu za "Nezavisne" Tode Nikoletić, jedan od najistaknutijih književnih stvaralaca za djecu na ovim prostorima.
Iako od ranog djetinjstva živi u Bačkoj, u Crvenki Ubovića Brdo kod Mrkonjić Grada, gdje je rođen Tode Nikoletić, u narodu je nazvano Krajiški Parnas. Kažu da Crvenka nije dobila sličnu titulu samo zato što je u ravnici. Iako u Srbiji gotovo da nema pozorišta za djecu gdje nisu igrane njegove drame i igrokazi, Tode Nikoletić najpoznatiji je po svojim šaljivim pjesmama.
Iako su te pjesme otpjevale velike muzičke zvijezde, djeca najviše vole kada Tode, kao vrsni interpretator, te pjesme govori sam. U djetinjstvu se divio Desanki Maksimović, Branku Ćopiću i Miroslavu Antiću, a danas je u prilici da sa divljenjem mnoga djeca gledaju baš njega. Tako je bilo i u Banjaluci, na Festivalu dječje poezije "Dječje carstvo", gdje smo o stvaralaštvu za djecu i stvaralaštvu koje donose djeca, te svemu onom što prati ili ne prati te vidove izražavanja, pričali sa Todetom Nikoletićem.
NN: Vaš utisak s festivala?
NIKOLETIĆ: Ono što je najvažnije za nas jeste da okupljamo ovde ono što je najdragocenije i ono što je sigurno najveći potencijal društva, a činjenica je da su to deca. Neophodno je stvarati im ovakve prostore u kojima će se iskazati. U jednom kolažnom programu mi smo pokazali svu onu lepotu u poetskom, baletskom i u interpretatorskom smislu, a ono što je pre svega najvažnije, nagradili smo one koji su posvetili svoj život stvaralaštvu za decu. Stoga i nagrada "Princ dečjeg carstva" jeste mera po kojoj će se Banjaluka označiti kao velika kulturna sredina. Ako Novi Sad ima "Zmajeve igre", ako Niš ima "Medijana fest", ako Podgorica ima "Našu radost" ili Zagreb svoj veliki muzički festival, ne vidim razloga zašto Banjaluka ne bi imala ovakav festival, koji zaslužuje po svim kapacitetima, a prvenstveno po svojim izdancima, tim mladicama koji se u Banjaluku vraćaju sa pregršt nagrada. E sada ima i ulogu domaćina, da i oni pokažu kakvi su u organizatorskom smislu i pre svega sami vidite da je veliko prisustvo iz svih regiona dece, roditelja, pedagoga, potvrda da dobro radimo.
NN: Rekli ste da je zdravo djetinjstvo temelj dobrog društva. Osim na festivalima koje ste nabrojali, koliko današnji klinci imaju zdravo djetinjstvo?
NIKOLETIĆ: Nažalost, mi stvaramo, odnosno sistem stvara gladnu i nezadovoljnu decu. Dakle, što mu više dajete ono je nezadovoljnije. Ne upućujete ga da ono samo kreira, da samo stvara, a to je svrha. Ne smemo deci povlađivati, ne smemo od dece praviti pasivne posmatrače i samo konzumente svega onoga što je benigno, što je površno i što je diskutabilno u svakom smislu. Dajte da im stvorimo prostor u kojem ćemo ih kulturno oblikovati i naučiti osnovne odnose šta je etika, šta je estetika, te šta je ono što oni, pre svega, treba u sebi da pronađu i da pokažu svetu. Ne da postanu potrošačko društvo nego društvo koje će kreirati.
NN: Da li je potrošačko društvo pomoću tehnologije uticalo na djecu da se udalje od knjige?
NIKOLETIĆ: Naravno, govorimo o sistemu vrednosti. Ako vi deci nametnete pogrešan sistem vrednosti, činjenica je da će se deca upecati na to, kao što i sami vidite da se pecaju. No, znate šta je vrlo važno shvatiti da među njima uvek postoje oni mališani koji su već označeni kao kulturni nosioci i buduće kulturne vođe. Vrlo je važno tu decu staviti među njih da im budu uzori. Dobro je imati Ršuma, dobro je imati Erića, dobro je imati Dušana Đurđeva i ine pesnike i stvaraoce, ali je vrlo važno deci dati ulogu da oni budu glavni jer oni su po zakonu koncentričnih krugova epicentar toga. Oni će između ostalog tu pozitivnu energiju širiti u svom vidokrugu.
NN: Doskora je među nama bio i Raša Popov...
NIKOLETIĆ: Mi pesnici kada žalimo, mi najdublje žalimo. Žalimo pre svega jer smo svesni koliko je pameti otišlo za Rašom. On je ostavio ogromnu književnu i kulturnu zaostavštinu, ali je sa sobom odneo čitave enciklopedije, i mi to nismo znali da iskoristimo. Društvo treba upozoriti da tu energiju treba dobro iskoristiti za estetizaciju društva, a ono što je odneo Raša je neprocenjivo blago. Otuda treba žaliti, ali kao što sam rekao, on će se ponovo pojaviti u nekom od ovih mališana. Raša je uvek tu i naravno dok god njegovo delo pronosimo i spominjemo ga on će biti s nama.
NN: Za razliku od mnogih pjesnika, Raša je imao priliku da se djeci obraća preko medija. Koje su razlike takvog i živog druženja sa djecom?
NIKOLETIĆ: Ja, recimo, radim jako puno festivala. Mi imamo jedan veliki problem mediji više nemaju ulogu kreatora, nemaju ulogu da rade sopstvenu produkciju, jer gotovo uglavnom sve otkupljuju. Mi pesnici smo to shvatili i rekli: onda idemo na teren da stvaramo kulturni potencijal. Potencijal koji će jednoga dana, kada bude u prilici da vlada, onom koji bude na vlasti stvoriti svest da ne treba da obezbedi samo sebe, svoju porodicu i svoje lične potrebe, nego da zbog sadašnjih uzora palicu i barjak koji bude držao, drži mnogo bolje od nas.