PRIJEDOR - Ispod prese prijedorske štamparije "Print design" ovih dana izašla je izvanredna knjiga, prva u novooformljenoj ediciji "Magnum opus", prijedorskoj verziji "Prosvetinog" "Velikog romana", a u pitanju je "Božanstvena komedija" Dantea Aligijerija (1265-1321), u prevodu Dragiše Stanojevića (1844-1918).
O izdanju je za "Nezavisne" govorio Milan Milošević, osnivač i urednik pomenute edicije, koji je, podsjećanja radi, za štampu pripremio ep Lodovika Ariosta "Bijesni Rolando" napisan davne 1516. godine (takođe prevod Dragiše Stanojevića iz 1897), a koji je banjalučka "Besjeda", u luksuznom izdanju, objavila prije dvije godine.
"Izdavački poduhvat ovog tipa, jer se oformljivljanje edicije kao što je 'Magnum opus' u ova nesigurna vremena drugačije i ne može nazvati, od nemale je važnosti za izdavaštvo Republike Srpske, ali i Bosne i Hercegovine. Kako danas nema mnogo izdavača koji svoj plan baziraju na neobjavljenim ili rijetko objavljivanim djelima svjetske književne baštine, naše malo uredništvo pokušalo je izbjeći trend 'zakrčivanja' tržišta glorifikovanim naslovima i odlučilo se za popunjavanje praznina nastalih manjkom sluha za književne sadržaje od akademske važnosti", kaže Milošević.
Kod istog izdavača, Milošević je urednik i "Biblioteke Jug".
"U proteklom periodu od godinu-dvije u ediciji 'Biblioteka Jug' - prvoj serioznoj književnoj ediciji u Prijedoru! - objavili smo sedam naslova, jako loše reklamiranih i promocijama u medijima propraćenim, ali to nismo željeli da učinimo i sa našim novim čedom – 'Magnum opusom', tek započetim nizom velikih naslova (i po značaju i po obimu)", rekao je Milošević.
On dodaje da je izdavanje prepjeva epa "Božanstvena komedija" Dantea Aligijerija bio vrlo zahtjevan zadatak.
"Kamo sreće da je to knjižica lokalnog kvaziumjetnika, a ne lektira u skoro svim školama u svijetu koje drže do svog renomea! Njeno pripremanje je trajalo skoro godinu dana, što je malo, znajući da je u pitanju remek-djelo svjetske književnosti. Naravno, nismo bili za to da pravimo uže stručno izdanje, samo za studente jezičkih i književnih smjerova, njihove profesore i one sa istančanijim literarnim ukusom, već knjigu dostupnu i onima koji nemaju novca za razbacivanje", navodi Milošević.
I u ovom izdanju "Komedija", priča u nastavku Milošević, predstavlja izuzetno vrijednu univerzitetsku građu.
"'Božanstvena komedija', biser italijanske književnosti i nacionalni ep, u prepjevu vrsnog versifikatora Dragiše Stanojevića, izuzetno je obiman i, zbog svog hermetičnog duha, jako zahtjevan tekst za čitanje. Ne preporučuje se nestrpljivim čitaocima. Imperativ objavljivanja prepjeva ovog epa u Republici Srpskoj bio je i taj što je on skoro u potpunosti sačinjen u rafiniranoj (tzv. Vukovoj) ijekavici istočnohercegovačkog tipa", ističe Milošević.
U knjizi je objavljen predgovor koji je, zapravo, izvadak iz nenaslovljene obimne studije Isidora Kršnjavog, hrvatskog slikara, istoričara umjetnosti i književnika, objavljene uz treće izdanje njegovog proznog prevoda "Pakla" (Zagreb, 1937).

Kraćenje iscrpne studije na dvadesetak stranica i modernizaciju njenog jezika izvršili su Milan Milošević i Aleksandra Zorić.
"Sve što je u 13. i prvoj četvrtini 14. stoljeća mislilo, osjećalo i radilo, sva ljepota i sva strahota, sve težnje, radosti i patnje odsijevaju se u Danteovoj 'Komediji'. U 14. stoljeću prozvaše je 'morem mudrosti' i 'božanstvenom'. Uistinu, mogli su je s pravom nazvati i morem ljubavi i mržnje, morem sreće i nesreće, morem radosti i bola, morem najuzvišenijih i najstrašnijih osjećaja ljudskih. Danteova 'Božanstvena komedija' istorijska je slika njegovog doba u savršenom pjesničkom obliku", pisao je Isidor Kršnjavi.
U njegovom predgovoru stoji zbog čega je originalni naziv Danteovog spjeva "Komedija".
"Zašto 'Komedija'? U srednjem vijeku bili su nejasni pojmovi o klasičnoj drami. Pod imenom komedija nisu razumijevali lakrdiju, čak ni glumu. Nisu uopšte razlikovali epsku pjesmu i dramu. Epska pjesma, koja je žalosno počela, a sretno se svršila, nazivala se komedijom, ako se svršila žalosno, nazivali su je tragedijom. Prema tome je Vergilijeva 'Eneida' Danteu tragedija, jer svršava Turnovom smrću, a vlastita mu je pjesma komedija, jer pjesnik na kraju postigne najveću sreću", zapisao je Kršnjavi.
On piše i to da su se prije Dantea pripovijedala razna viđenja o životu duša poslije smrti, tačnije, kako će reći dalje, gdjekad je ideja sasvim slična temeljnom rasporedu "Božanstvene komedije".
"I prije Dantea su se u umjetnosti prikazivali pakao, čistilište i raj. Na pozornicama su se odigravale misterije, kojima su bile sadržaj strahote pakla, muke čistilišta i radosti raja. U tim dramatskim predstavama đavoli su se ružno ponašali. Ove tempeste bile su grozne, ali katkad i smiješne. Narod bi se grohotom smijao prevarenomu đavolu. I u Danteovom 'Paklu' ima takav umetak krupne srednjovjekovne šale. Sve to su ipak samo spoljašnje sličnosti. Uistinu je čitav taj aparat bio pjesniku samo okvir za njegove duboke pjesničke, filozofske i etičke misli, te političke i istorijske slike", riječi su kojima je zaključen predgovor prijedorskog izdanja "Božanstvene komedije".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.