BEOGRAD - Pred ulazom u zgradu broj 26 u Bulevaru kralja Aleksandra danas se, pored predstavnika medija i zvaničnika, okupio i manji broj poštovalaca pjesničkog opusa Vaska Pope, da prisustvuje otkrivanju njegove spomen-ploče.
Među Popinim kolegama po peru i po decenijskom prijateljstvu na prvom mjestu od prisutnih bila je akademik Svetlana Velmar-Janković koja smatra da je za kulturu Beograda veoma značajno što je zgrada u kojoj je Popa živio dobila spomen-ploču.
"Vasko je bio čudo i još je čudo, jer su njegovi stihovi toliko aktuelni da odjekuju i u ovom našem danu i ovoj našoj sadašnjosti i našem životu. Veoma je važno što će ovde ubuduće stajati spomen-ploča, jer će se, prolazeći ovuda, Vaska sećati ljudi koji su ga poznavali, dok će drugi moći da pročitaju ko je to stanovao i ko tu još živi svojim duhom", izjavila je Velmar-Jankovićeva.
Predsjednik Vukove zadužbine Miodrag Maticki, koji je poznavao Popu od rane mladosti, pošto su obijica Vrščani i on je aktivno učestvovao u radu Književne opštine Vršac koju je osnovao Popa, izjavio je da ga najviše brine sudbina jednog malog, veoma skupocjenog stola na kome je stajala Popina "kutija", poznata iz njegovih stihova na kome je isključivo pisao svoju poeziju.
"Voleo bih da znam da li je taj, tako važan deo mobilijara iz Popinog stana u kome sada žive drugi stanari, sačuvan zajedno sa njegovom ostavštinom o kojoj se brine Srpska akademija nauka i umetnosti", sa setom je konstatovao Maticki.
Pjesnik i izdavač Simom Simonović sa oduševljenjem je pričao kako je 1968. u vrijeme studentskih protesta dolazio sa "saborcima" ujutro poslije neprospavanih noći da kupi burek u blizini Popine kuće, a onda su svraćali do njega jer su znali da ih čeka da čuje šta se zbiva.
Slikar Cile Marinković, na pitanje šta za njega znači Popa, spremno je odgovorio da ga je upoznao u mladosti u ateljeima slikara kao što je Milić od Mačve, sa kafanskih sjedeljki pisaca Pavla Ugrinova i Borsilava Mihajlovića Mihiza.
Popa je među prvima vidio njegove slike i predvidio da će biti veliki umjetnik, istakao je Marinković i dodao da je Popa veoma dobro poznavao umjetnost, pa je i sam slikao.
Glumac Ljubivoje Tadić je ispričao da je u dvjema dramatizacijama koje je izveo unio Popine stihove i da je uključio jednu anegdotu o njemu da je ženi svoga života Haši "slikao" ljubavne poruke, pa je čak neke izvezao jer je i to umio.
Prvak srpskog glumišta Predrag Ejdus je otkrio da mu je Popa bio komšija pošto su živjeli u istoj zgradi gdje Ejdus i danas stanuje. Takođe, Ejdus je učestvovao u TV emisijama posvećenim piscima, pa je tako imao prilike da govori Popine stihove, što je veoma volio da radi.
Filmski režiser, scenarista i knjižzevnik Puriša Đorđević bio je godinama Popin partner za večernje šetnje. Jednom prilikom se pjesnik zaustavio ispred jednog drveta i nije nastavio šetnju.
Đorđević, naviknut na pomalo ekscentrično ponašanje prijatelja, nije reagovao kada se Popa ponovo zadržao kod istog drveta ali kada se to ponovilo još nekoliko puta zapitao ga je zašto to radi.
"Drvo mi piše pesmu", glasio je Popin odgovor.