BANJALUKA - "Poeziju će svi pisati" i "Poeziju više niko neće pisati" dva su naslova dvije fenomenalne pjesme. Prvu je napisao Branko Miljković, a drugu Matija Bećković. U obje pjesme pjesnici imaju "argumente" za svoje naslove i oba naslova su, što može zvučati paradoksalno, potpuno tačna.
Da li je, međutim, tačno da će poeziju svi čitati? Odgovor na ovo pitanje još ne znamo, a kako bi isti u bliskoj ili dalekoj budućnosti bio potvrdan, brine se Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ".
Naime, "Poeziju će svi čitati", naziv je jednog od programa Festivala književnosti "Imperativ", koji podrazumijeva da jedan banjalučki pjesnik ili pjesnikinja ugosti svog kolegu ili kolegicu iz drugog grada te da razgovaraju i naizmjenično govore svoje stihove.
Ovaj program u dosadašnjim izdanjima festivala pokazao se kao veoma atraktivan i posjećen. No, Udruženje "Imperativ", koje jednom godišnje organizuje istoimeni festival, otišlo je korak dalje i, evo, u ponedjeljak uveče u Crvenom salonu Kulturnog centra Banski dvor, već drugi put u posljednje dvije sedmice organizovalo je program "Poeziju će svi čitati" koji uređuje publika. Program podrazumijeva da se zainteresovani pojedinci ranije jave "Imperativu" putem društvenih mreža sa prijedlogom pjesme za čitanje te da po dolasku na događaj svi u publici dobiju spisak, odnosno redoslijed čitanja pjesama.
Na taj način biva izbjegnuto eventualno ponavljanje pjesama.
Kao jedan od privilegovanih koji je učestvovao u programu "Poeziju će svi čitati" i na festivalu na kojem čitaju pozvani pjesnici i mimo festivala kada čita publika, mogu da kažem da taj program u oba slučaja ima svoju ljepotu i težinu. Ta ljepota zove se poezija. Publika u ulozi urednika poetske večeri govori mnogo o poeziji, konkretnije govori o njenoj čitanosti i njenom neprolaznom značaju za određeni broj ljudi. Dvadesetdvoje prijavljenih učesnika čitalo je pjesme pjesnika raznih generacija.
Mlađi dio publike opredijelio se, recimo, za klasike Aleksu Šantića, Jovana Dučića, Milana Rakića, Velimira Rajića, a oni malo stariji za savremenije pjesnike poput Mire Alečković, Milana Nenadića, Marka Tomaša, a pjesnike najnovijih generacija Draganu Grujinović, Vladimira Krečkovića, Radmilu Petrović, Mihaelu Šumić i Hristinu Mršu, opet, čitali su uglavnom njihovi vršnjaci.
"Poezju će svi čitati", program u uredništvu publike, tako je pokazao da poezija ima svoje ljude među svim generacijama, bilo da je riječ o pjesnicima, bilo da je riječ o publici. Kada jedna srednjoškolka, recimo, govori stihove "Ne vjeruj u moje stihove i rime", to govori o razvojnoj, duhovnoj i emotivnoj fazi kroz koju ona prolazi sa jedne strane, ali i o aktuelnosti neprolaznih Šantićevih stihova sa druge strane.
Kada potom riječ uzme profesorica iz srednje škole i pročita pjesmu "Naši dani" Vladislava Petkovića Disa napisanu davne 1910. godine i kada nakon pročitanih stihova kaže da tekuće 2021. godine živimo u takvom vremenu u kojem nam je jedino preostalo da govorimo kroz poeziju, u atmosferi kakva jeste, mi koji slušamo toj profesorici bezrezervno vjerujemo. Povjerenje u poeziju i ljude koji je čitaju i pišu produbljuju stihovi Milana Nenadića posvećeni njegovom sinu Filipu: "Priznajem, nisam čemu. To je od oca dosta. /Ipak me, pod starost molim, prokradi preko mosta. /Kad kažem preko Mosta, ja mislim preko Veka. /Videćeš - čovek je Ništa. Večna je samo Reka".
Program koji uređuje publika, naravno, privlači i mlade i manje afirmisane pjesnike koji dosad možda nisu imali priliku ili hrabrosti da negdje drugdje pročitaju sopstvene stihove. Ovdje imaju priliku jer sami sebe pozivaju, ali i hrabrosti jer program teče u toliko opuštenoj atmosferi da onaj ko čita može, ali i ne mora da se predstavi, može ili ne mora da stoji, kako mu drago i kako mu je lakše. Tako je publika u ponedjeljak uveče otkrila i dvije mlađe pjesnikinje Jelenu Jovčić i Mirelu Gavranović, koje su čitale autorsku poeziju. Ukupni utisak sa ove večeri jeste da je falio samo Rade Šerbedžija da demonstrira svoju vanvremenskom interpretacju Miljkovićevih stihova "Uzalud je budim".
Međutim, za adekvatnu zamjenu su se pobrinule dvije dame, jedna iz Miljkovićevog rodnog Niša, koja je odlično i sa zavičajskim razumijevanjem pročitala pjesmu "Uzalud je budim", i jedna iz Banjaluke, koja je čitala "Radeta Šerbedžiju", autorsku pjesmu Ivice Đikića. Pored nabrojanih, čitani su i stihovi Mirele Mustafić, Gordane Vlajić, Milana Nikolića i Gorana Stevanovića, a ovaj spisak zasigurno produžavaće se iz mjeseca u mjesec, jer Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", zbog zainteresovanosti publike, planira da program "Peoziju će svi čitati" postane redovan u Kulturnom centru Banski dvor.
