Postoje knjige koje završimo i vratimo na policu, ali postoje i one čiji junaci još dugo ostaju negdje sa nama. "Orkanski visovi" Emili Bronte pripadaju upravo toj drugoj vrsti - riječ je o romanu koji gotovo dva vijeka privlači čitaoce pričom o ljubavi, strasti, povrijeđenosti i ljudima koji često ne znaju šta da rade sa osjećanjima koja su snažnija od njih samih.
Objavljen 1847. godine, jedini roman Emili Bronte danas se smatra jednim od najznačajnijih djela engleske književnosti. Ipak, "Orkanske visove" ne treba čitati samo zato što nose etiketu klasika. Iza nje se nalazi mračna, uznemirujuća i iznenađujuće živa priča o tome koliko ljubav može čovjeka da izgradi, ali i koliko ga može promijeniti kada se pomiješa sa ponosom, osvetom i nemogućnošću praštanja.
Hitklif i Ketrin - ljubav koja ne donosi mir
U centru romana nalaze se Hitklif i Ketrin Ernšo, dvoje ljudi čija povezanost teško može da se opiše običnom romansom. Njihov odnos je intenzivan, gotovo divlji, ali istovremeno ispunjen pogrešnim odlukama, društvenim razlikama, povrijeđenim ponosom i nemogućnošću da jedno drugom pruže mir.
Upravo zbog toga "Orkanski visovi" nisu klasična ljubavna priča. Emili Bronte ne pokušava da uvjeri čitaoca da je velika ljubav nužno lijepa, zdrava ili srećna. Naprotiv, pokazuje njenu mnogo neprijatniju stranu - trenutak u kojem privrženost prerasta u opsesiju, a izgubljena ljubav postaje gorivo za bijes i osvetu.
Hitklif je zato jedan od onih književnih junaka koje je teško jednostavno voljeti ili mrziti. Možemo razumjeti njegovu bol, a istovremeno osuđivati njegove postupke. Možemo saosjećati sa njim na jednoj stranici, a već na sljedećoj poželjeti da pobjegnemo od njegove surovosti. Upravo u toj kontradikciji leži jedna od najvećih snaga romana.
Nema jednostavnih junaka
Ni Ketrin nije idealizovana romantična heroina. Ona voli, griješi, bira, povređuje druge i pokušava da pomiri ono što osjeća sa životom kakav društvo očekuje od nje. Njene odluke pokreću lanac posljedica koje neće osjetiti samo ona i Hitklif, već i ljudi oko njih, pa čak i naredna generacija.
Zbog toga je ovo mnogo više od priče o nesrećnoj ljubavi. "Orkanski visovi" govore o porodici, društvenom položaju, ljubomori, nasljeđu, osveti i načinu na koji neriješene povrede jedne generacije mogu postati teret sljedeće.
U romanu gotovo da nema potpuno nevinih ljudi, ali nema ni jednostavnih negativaca. Bronte svojim junacima ostavlja dovoljno prostora da budu kontradiktorni, sebični, nježni, okrutni i ranjivi - ponekad sve to gotovo istovremeno.
Hladni vjetrovi i kuća puna nemira
Poseban junak romana gotovo je i sam krajolik. Pusta jorkširska vriština, vjetar, hladnoća i izolovane kuće stvaraju atmosferu koja prati emocionalno stanje likova. Priroda u "Orkanskim visovima" nije samo pozadina događaja - ona djeluje kao produžetak njihovih unutrašnjih nemira.
Zbog toga roman ima onu rijetku sposobnost da čitaoca potpuno odvede u svoj svijet. Dok ga čitate, gotovo možete da osjetite hladan vjetar oko kuće i nelagodu koja se uvlači u prostorije u kojima su ostale neizgovorene riječi.
Možda upravo zbog takve atmosfere "Orkanski visovi" posebno prijaju u hladnijim večerima, kada se dani skrate, napolju počne kiša, a knjiga postane razlog da se ostane kod kuće malo duže.
Roman za one koji od ljubavne priče očekuju više
Čitaocima koji traže laganu romansu "Orkanski visovi" vjerovatno neće ponuditi ono što očekuju. Ali onima koji žele ljubavnu priču koja postavlja pitanja umjesto da daje jednostavne odgovore, ovaj roman i danas može biti izuzetno snažno iskustvo.
Jer ljubav između Ketrin i Hitklifa nije predstavljena kao nešto što automatski oplemenjuje čovjeka. Ona može biti duboka i iskrena, a ipak destruktivna. Možemo nekoga voljeti i istovremeno mu nanositi bol. Možemo donijeti odluku koja djeluje razumno, a kasnije shvatiti koliko je ljudi njome povrijeđeno.
Upravo tu se krije razlog zbog kojeg knjiga objavljena prije gotovo dva vijeka nije izgubila svoju snagu. Promijenili su se društvo, pravila i način života, ali ljudska potreba da budemo voljeni, strah od odbacivanja, ljubomora i žal za onim što smo mogli imati ostali su zapanjujuće poznati.
Knjiga koju vrijedi pročitati više od jednom
"Orkanske visove" vrijedi preporučiti upravo zato što nisu jednostavna knjiga. Mogu se čitati kao velika tragična ljubavna priča, porodična drama, roman o osveti ili kao upozorenje šta se događa kada ljudi godinama hrane vlastite povrede umjesto da ih pokušaju izliječiti.
A možda je najveća vrijednost romana u tome što će različitim čitaocima značiti različite stvari. Neko će zapamtiti ljubav Ketrin i Hitklifa, neko njegovu osvetu, neko hladnu vrištinu i kuću kojom kao da prolaze duhovi prošlosti.
Kada se posljednja stranica zatvori, teško je reći da je ovo bila lijepa ljubavna priča. Mnogo je tačnije reći da je bila ljudska - neuredna, bolna, strastvena i puna pogrešnih odluka.
Zbog toga "Orkanski visovi" možda nisu roman poslije kojeg ćemo povjerovati u savršenu ljubav. Ali jesu knjiga poslije koje ćemo malo duže razmišljati o onima koje volimo i želimo uz sebe.