Nagrade mogu biti stimulativne, ali i destimulativne jer ne služe svojoj svrsi. U svemu treba imati kreativnosti i ideja, pa i u podsticaju stvaralaštva i nagrađivanju, smatra banjalučki književnik Zdravko Kecman.
Njemu je nedavno u Sloveniji uručena međunarodna Pretnarjeva nagrada za dugogodišnji književni rad, te za uspostavljanje slovenačko-srpsko-bosanskohercegovačkih književnih odnosa.
Kecman je jedan od najznačajnijih savremenih književnika RS, romanopisac, pripovjedač i pjesnik, čija su djela nagrađivana i prevođena na niz svjetskih jezika.
U intervjuu za "Nezavisne" napominje da je njegova opsesija i izdavaštvo, smatra da čitanje i pisanje treba da se podstiču, kao i da treba da se zapitamo nad trenutnim stanjem u kulturi.
NN: Ovogodišnji ste dobitnik Pretnarjeve nagrade. Šta za Vas predstavlja ovo priznanje koje su do sada dobili mnogi poznati evropski pjesnici?
KECMAN: Ovu nagradu su do sada dobili najznačajniji prevodioci, koji su najviše doprinijeli za međusobno povezivanje kultura. Nagradu su dobili po jedan predstavnik iz Rusije, Njemačke, Francuske, Austrije, Poljske, dva iz Finske... i ja iz Republike Srpske, i BiH. Njen puni naziv je "Pretnarjeva nagrada - časnog naziva ambasadora slovenačkog jezika i književnosti i slavenskih kultura". U naslovu stoji još da se dodjeljuje srpskom književniku u Bosni i Hercegovini Zdravku Kecmanu za dugogodišnje posredovanje slovenačke literature u BiH, te uspostavljanje slovenačko-srpsko-bosanskohercegovačkih književnih odnosa.
Kada sam prije više godina prvi put čuo da je ustanovljena ova vrsta nagrade, koja će afirmisati slovenačku književnost i jezik, ali i slavenske kulture shvatio sam njen značaj. Iz susreta i razgovora sa poznanicima u drugim zemljama svi smo govorili koliko je važna ovakva nagrada i da bi dobro bilo da druge zemlje pronađu svoj oblik afirmacije jezika i književnosti te kulture.
NN: U kojoj mjeri Vas nagrade učvrste u poslu kojim se bavite? Koliko ste sada sigurniji da je spisateljski put kojim idete onaj pravi?
KECMAN: Moram reći da o nagradama nikad ne razmišljam jer su one odluke žirija. I za ovu nagradu bilo je više prijedloga, poznajem više prevodilaca i ambasadora književnosti i kulture kojima bih dao tu nagradu. Neki od njih su na moju inicijativu prevodili i naše pisce jer poznaju naš jezik. Zemlje u kojima su "mali" jezici, književnosti i kulture, ali ništa manje značajni moraju činiti mnogo više da u opštoj globalizaciji koja je današnji trend očuvaju svoj jezik, književnost i kulturu jer ih zahvata talas velikih. Pošto sam kao pjesnik prevođen na više jezika, shvatam koliko je to važno.
Neophodno mnogo raditi na stvaranju čitalačke navike
NN: Koliko je, po Vašem mišljenju, poezija zastupljena danas u smislu i autora koji je pišu, ali i čitalačke publike koja je zainteresovana za istu?
KECMAN: Pjesma nikad neće nestati iz nas. Šta bi to značilo kada nismo izgubili pjesmu. U šta bismo se pretvorili? Malo je reći u robote, u kompjutere, ljudske mašine... Mi ne znamo, niti možemo znati koliko čitalaca čita poeziju, mladih i starih. Mislim da postoji intencija, želja da se piše, a time i čita. Ali, s obzirom na to da sam najbliže vezan za knjigu, ne samo pisanjem već njenim uređivanjem i štampom, niko mi još nije odbio knjigu ako sam mu poklonio. Druga stvar je što često ni sam nemam novca da kupim knjigu koju želim. Posebno treba mnogo raditi na stvaranju čitalačke navike, raznim pogodnostima da ih ima čitalac. U nekim zemljama koje znam i lično sam učestvovao u tome činu - biblioteka svojim bibliobusom dovozi knjigu kod najudaljenijeg čitaoca, starog ili mladog. Taj bibliobus oni doživljavaju kao najbližeg kućnog prijatelja.
NN: Jedan ste od osnivača "Kuće poezije". Koliko je uopšte isplativo imati jedno izdavačko preduzeće danas u Republici Srpskoj i postoji li bilo kakav vid podrške od strane nadležnih institucija?
KECMAN: Knjiga nije bilo kakva roba i nema ograničen rok trajanja. Ona je vječna. Postoje razne vrste čitalaca i oni su često prostor ozbiljnih izučavanja. Treba dobro poznavati taj duhovni prostor. Podrška knjizi kod nas je tragična, a takav je i odnos prema svima nama. Zamislite zemlju koja u jednoj godini nije izdvojila novac ni za jednu knjigu pjesama, roman, knjigu priča... Dobro, nešto se izdvojilo za otkup knjige i to je dobar signal. Kao bibliotekar po struci znam da je dolazak knjige u biblioteku prava mala svečanost. Očekivao sam da se stvari poprave, a one postaju sve gore. Nad ovim stanjem moramo svi da se zamislimo, od predsjednika države, vlade, ministra, parlamenta, svakog člana savjeta za kulturu, apsolutno svakoga. To bi bila neiscrpna tema za sve nas da bismo shvatili stanje u kom se nalazimo.
Prevodilaštvo
NN: Bavite se i prevodilačkim radom. Iz dosadašnjeg iskustva, koliko je interesovanje za naše pisce u drugim zemljama?
KECMAN: Poznata mi je ta situacija jer sarađujem sa nekoliko fondacija iz drugih zemalja. One podržavaju svoje pisce i prevodioce. "Kuća poezije", koja sada okuplja oko 30 prevodilaca, objavila je ove godine šest knjiga uz pomoć fondacija. To će biti naša buduća orijentacija. Za dobru knjigu kada se objavi brzo se čuje. Mi kao država ništa nismo učinili da se afirmišu dobre knjige i pisci. Treba imati u vidu da ni strani prevodilac, niti izdavač neće objaviti prosječnog pisca i djelo. Jednostavno ne žele takve rizike, makar ih dobro platili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.