Leslie Feist je svoj prošli album "Let it Die" prodala u skoro pola miliona primjeraka i time je postala daleko poznatija od njenog "matičnog" benda "Broken Social Scene".
Tri godine nakon tihog remek djela `Let it Die`, albumom `The Reminder`, Feist nastavlja gdje je stala. I dalje šeta kroz stilove i dalje je dovoljan samo njen glas i šest žica na gitari da pjesma zvuči kompletno. Još kada se na to dodaju duvači, gudači, klavir i moderna (nikako `nabudžena`) produkcija, jasno je da se radi o možda odlučujućem albumu u karijeri ove Kanađanke.
Slično kao i na prethodnom albumu sve počinje laganom, pomalo bosa nova pjesmom, `So Sorry`. Prvi singl `My Man My Moon` dostiže vrhunac negdje na pola, kada čujemo vrlo kontrolisanu i lijepo upakovanu `buku` koju prave gudači, gitara, bubanj i klavir. Stvar `Sea Lion Woman`, tradicional kojeg je proslavila Nina Simone zvuči kao da je pisana za Fajst: počinje minimalističkom ritam sekcijom, u kojem bubanj zamjenjuje tapšanje, da bi se u drugom dijelu priključili pravi bubanj i gitara, koja svira najljepši solo na albumu. Hipnotička i elektronizirana `Honey Honey` je savršena oda noći i usamljenosti.
Kao i `Let it Die` i `The Reminder` je producirao Gonzales pravo ime Jason Beck, koji je ponovo svoj posao odradio savršeno, napravivši zvučni balans između onih koji kupuju samo prvih 20 albuma sa Billboard liste i onih koji se gnušaju istih. Od gostiju, tu je i Jamie Lidell, koji je pjevao prateće vokale u nekoliko pjesama.
`The Reminder` je dokaz da omražena formula `za svakog ponešto` ima smisla kada je primjenjuje neko ko zna svoj posao. Ujedno je i lekcija svima koji žele biti komercijalni i samoisplativi, da je moguće izdržavati sebe (i druge) uzdignute glave, sa stilom, ne gubeći stare obožavaoce. Naravno, ako vam je uopšte stalo do njih.