Anastasija Minjević pjevačica je beogradskog sastava "Saudade" koji će nastupiti sutra u 20 časova u Koncertnoj dvorani Banskog dvora.
Pored Minjevićeve, sastav još čine: Ivan Ilić - klavir, Milica Božović - kontrabas i Vuk Bradić - gitara.
"Okupljeni oko zajedničke ideje da se fado, tradicionalna muzika Portugala, predstavi širem auditorijumu na našim prostorima, a i šire, osnovan je muzički sastav 'Saudade' koji će ispitivati granice izvornog i modernog fada kroz kolaboraciju i sa drugim instrumentalistima, a koji će donijeti novi pristup pjesmama renomiranih fado izvođača poput Marize, Amalije Rodrigeš, Kristine Branko, Karminjo. Do sada su kao ansambl ostvarili zapažene koncerte u salama kulturnih centara u Srbiji, muzejima i galerijama, i ostvarili svoj prvi radijski snimak koncerta pri Radio Beogradu 2, kao i gostovanja na televiziji", stoji u najavi Kulturnog centra Banski dvor, uz napomenu da sastav ima dvije autorske numere, od kojih je jedna "As rosas mortas", premijerno izvedena u Narodnom muzeju Srbije u novembru prošle godine. Ansambl, kako dodaju iz Banskog dvora, čine priznati i vješti muzičari, čija posvećenost i emocionalna iskrenost donose nov život klasičnim i modernim fado kompozicijama, dok Anastasija Minjević, školovana pjevačica i sopran, svojim izvođenjem oživljava svaki ton fada i donosi publici jedinstvenu emociju. Više o ansamblu i njihovoj muzici uoči koncerta u Banjaluci upravo Anastasija Minjević govorila je za "Nezavisne".
NN: Recite nam kako i kada je nastao sastav "Saudade" i kako biste tu riječ preveli sa portugalskog na srpski jezik?
MINJEVIĆ: Ansambl "Saudad" postoji već oko devet meseci na beogradskoj sceni, a ideja je prvobitno bila orijentisana samo na duo koji smo činili gitarista Vuk Bradić i ja. Nakon samo par koncerata osetili smo potrebu za bogatijim zvukom koji opet neće zaseniti intimu fada, ali će mu dati onu podršku u interpretativnom smislu. Ivan Ilić za klavirom i Milica Božović za kontrabasom su zaokružili našu viziju o ovom raskošnom tradicionalnom portugalskom žanru ne narušivši onaj introvertni momenat sevdaha. Sama reč saudad ima preko 100 različitih značenja, ali suština je čežnja, nedostajanje i neka nostalgija koja nužno ne mora da se fokusira samo na setne emocije, već na široku paletu prisećanja i dozivanja nekih momenata u našim kolektivnim i intimnim životima.
NN: Od kada kod Vas lično traje ljubav prema fado muzici i šta je, uopšte, za Vas fado?
MINJEVIĆ: Ljubav prema fadu datira još iz studentskih dana kada je moje obrazovanje bilo isključivo usmereno ka operskom repertoaru. Tada sam se prvi put susrela sa muzikom autentične Marize, ispitujući dalje i tradicionalni fado. Ova muzika je za mene prvenstveno sloboda izražavanja - ono što me je sputavalo u operskim arijama, ovde mi je dalo prostora za igru, koketiranje, ali istraživanje najtananijih osećanja.
NN: Koliko se fado kroz istoriju mijenjao, od 19. vijeka, preko Amalije Rodrigeš, do Marize i modernog doba?
MINJEVIĆ: Fado jeste zadržao svoju suštinu u smislu tog specifičnog tretmana sevdaha, kao i sam pevački princip koji ćete prepoznati ma koliko da je svaki pevač dao nešto novo, originalno. Čini mi se da je osnovni pomak napravljen u smislu samih tema o kojima se peva. Sve češće poetika naginje ka ličnom, više nego ka društvenim temama koje su u tradicionalnom fadu bile više zastupljene. Druga stvar je "dozvola" koju su izvođači sebi dali u smislu proširivanja instrumentalnog sastava, time automatski pomerajući granice između male scene i velike.
NN: S obzirom da ste sopran i da ste ranije održavali koncerte sa pretežno operskim repertoarom, u kojoj mjeri prilagođavate glas prilikom izvedbe fado muzike, odnosno da li je fado prilikom izvedbe tehnički lakši, a emotivno teži od opere?
MINJEVIĆ: Čvrsto verujem da mi je tehnika pevanja koju sam stekla na akademiji pomogla da nadogradim svoje izvođenje fada, ali se trudim da ta dva žanra ne mešam i da ostanem u okvirima onoga što je autentično za svaki od njih. Opersko pevanje je svakako izazovno u smislu zahtevane preciznosti, a fado, po meni, nosi jednu veću odgovornost kada pričamo o emocijama koje treba da nesebično podelimo sa auditorijumom.
NN: Ansambl "Saudade" dosad je uradio dvije autorske numere. Šta nam možete reći o Vašem autorskom radu, koliko je taj proces zahtjevan u okviru fada, te da li u budućnosti možemo da očekujemo više autorskih pjesama?
MILJEVIĆ: Ivan Ilić koji svira klavir u ovom ansamblu, a ujedno je i aranžer i doktor umetnosti, je došao na ideju da se nakon preslušavanja velikog broja fado numera osmelimo na iskorak u smislu našeg viđenja ove muzike. Istražujući melodijske linije, kao i instrumentalne kompatibilnosti, kroz prethodno pažljivo osmišljen tekst došao je do pesme "As rosas mortas", koju sada već uspešno izvodimo na scenama Beograda, kao i do numere "Purgatorio" koja tek očekuje svoju premijeru.
NN: Koji repertoar da očekujemo u Banjaluci?
MINJEVIĆ: Program kojim želimo da se predstavimo publici u Banjaluci isprepleten je tradicionalnim fadom čuvene Amalije Rodriges i autorskim pesmama modernih diva poput Marize, Kristine Branko i Karminjo.
NN: Koji su planovi Vašeg ansambla, da li biste uskoro voljeli da nastupite i u Portugalu, kolijevci fado muzike?
MINJEVIĆ: Želja nam je da pomenutu autorsku muziku predstavimo i kroz video-zapise, da naše koncerte ponudimo festivalima koji zaista žive širom sveta, ali i da u našoj zemlji i regionu bar malo doprinesemo širenju ljubavi ka ovom jedinstvenom muzičkom pravcu. Nadam se da ćemo uspeti u toj odgovornoj misiji i unapred se radujem tome.