Muzika

Belma Tuzović-Mujkić: BiH je prepuna muzičkih talenata

Belma Tuzović-Mujkić: BiH je prepuna muzičkih talenata
Foto: N.N. | Belma Tuzović-Mujkić: BiH je prepuna muzičkih talenata

Belma Tuzović-Mujkić je profesorica gitare u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, koja će voditi majstorske radionice na prvom izdanju Međunarodnog festivala gitare "Ubuntu". Festival će biti održan u Banjaluci od 30. novembra do 2. decembra, a profesorica će biti u žiriju takmičarskog dijela programa na kojem će učestvovati učenici osnovnih i srednjih škola.

Povodom festivala o gitari kao instrumentu i zastupljenosti klasične muzike danas i ovdje Belma Tuzović-Mujkić govorila je za "Nezavisne".

NN: Kakva su Vaša očekivanja od ovog festivala?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Svaki festival je za mene prilika za druženje, nova poznanstva i svakako sticanje novih gitarističkih pravaca. Predivan je osjećaj kada imate priliku da svjedočite nečijem napretku, bilo muzički ili tehnički. BiH je prepuna muzičkih talenata i upravo su festivali ovog tipa dobro došli da se pokaže ko je najbolji. Očekivanja od festivala su povezivanje škola, ujednačavanje nastavnog plana i programa, razmjenjivanje ideja i notnog materijala i učvršćivanje odnosa među kolegama. Djeca imaju priliku da čuju jedni druge i samim tim da se uporede, kao i da sebi zacrtaju neke nove ciljeve.

NN: Takmičarska komponenta festivala u kojoj će učestvovati učenici osnovnih i srednjih škola upravo je i jedna od najvažnijih. Šta je ono što mlade ispočetka privlači ka gitari kao instrumentu?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Gitara je oduvijek atraktivan instrument. Roditelji se često odlučuju da upravo gitaru izaberu za svoje dijete. Više je razloga za to, mada ekonomičnost i glasnoća instrumenta prednjače u odluci. Sličan početak sam i ja imala, s obzirom na to da je moja želja kao dijete bila da sviram klavir. Moji roditelji nisu tada mogli da predvide da će klasična muzika biti moj životni izbor, pa im je jeftinije bilo da me usmjere na gitaristički odsjek. Na "radost" mojih roditelja, nakon dvije godine su morali da ulože veliki novac i kupe koncertnu gitaru. To je i danas najveći problem, jer kvalitetne gitare koštaju od 5.000 KM pa naviše. Djeca misle da je gitara lagan instrument za sviranje i često ih slike sa malih ekrana i velikih muzičkih koncerata privuku da se odluče za taj instrument. Takođe, veliki broj djece odustane kada shvate da za svaki uspjeh trebaju odricanje, rad i disciplina. Ali to je tako i u sportu, muzici i čini mi se svakom polju gdje je rad puno bitniji od samog talenta.

NN: Koliko je po Vama klasična muzika zastupljena danas i ovdje?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Klasična muzika na našim prostorima je na margini. Svakodnevno se suočavamo sa novim trendovima, koje apsolutno ne podržavam, ali to je naša stvarnost. Društvo treba da reaguje, a ne pojedinci. Mi smo mala grupa ljudi iz klasičnog svijeta muzike koja se zalaže za promociju naše zajednice i države na najbolji i najkulturniji način. Često izostaje podrška odgovornih institucija, koje bi trebalo da podržavaju ovakve i slične projekte. Svaki festival je praznik za grad u kojem se festival održava. Puno je gostiju iz drugih gradova, regiona i šire. Kada bih napravila osvrt na klasičnu scenu prije trideset-četrdeset godina, sa sigurnošću bih rekla da je današnja slika puno lošija. Broj djece se godišnje smanjuje i ljudi pragmatično razmišljaju i usmjeravaju djecu u škole koje bi kasnije imale bolju dobit ili izgled za zapošljavanje. Naravno, mi sve činimo kako bismo djecu i mlade usmjeravali u kulturu. Veliki broj gitarista je otišao iz BiH, ali nam se rado i vraćaju. Počaste nas master radionicama i koncertima, često i ljetnim školama.

NN: Ko su gitaristi u svijetu i ovdje koji trenutno stvaraju, a čiji rad cijenite?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Izdvojila bih gitariste svjetskog renomea poput Denisa Azabagića, Denisa Ivanovića, Zorana Krajišnika, Vojislava Ivanovića, Denisa Omerovića, Armina Abdihodžića, Sanela Redžića, Almera Imamovića, Edina Karamazova, kao i svog dragog kolegu s kojim dijelim kabinet Boška Jovića. Moj kolega, uvaženi profesor iz Tuzle Predrag Stanković svakako zaslužuje posebno priznanje kada je pedagogija u pitanju. U svim gitarističkim krugovima je poznata njegova genijalnost, kao i posebna posvećenost učenicima i gitari. Veliki broj njegovih učenika su danas jako uspješni gitaristi i pedagozi kod nas i u svijetu.

NN: Koliko je po Vama važno akademsko obrazovanje kod jednog gitariste i koje su njegove prednosti u odnosu na samouke majstore gitare?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Akademsko obrazovanje je jako bitno za svakog uspješnog čovjeka, ne samo gitaristu. Akademski obrazovan gitarista svakodnevnom vježbom nadograđuje svoje znanje i praktično se nalazi u cjeloživotnom procesu učenja, a samouki gitarista (rijetko  majstor) uvijek teži ka akademsko obrazovanom gitaristi.

NN: Da li Vi nakon više godina i decenija u pedagogiji i dalje gajite istu ljubav prema gitari kao i prilikom sviračkih početaka?

TUZOVIĆ-MUJKIĆ: Velika razlika je u ljubavi i samom osjećaju prema gitari kada se posmatra i sluša iz sopstvenih ruku i ruku učenika. Nekada je ljubav nemjerljiva, a nekada smo u velikoj svađi. Ono što mene vodi kroz život je kada moja ljubav prema gitari pređe na druge i kada poslije moje četverogodišnje pedagogije učenik odluči da mu gitara bude životni put. To me ispunjava i uvijek rado vraća gitari.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije