Nemamo poriva da pevamo na engleskom, da bi neko izdao to vani. Ako nešto radite kako valja, tad se čuje za vas, bez velike pompe i promocije, kaže Boban Milunović, pjevač novosadske grupe "Ritam nereda".
Nakon 23 godine postojanja grupe nedavno je izašao njihov dugoočekivani deseti album "Paralelni svet".
Hevi-pank-rok bend "Ritam nereda" deseti album izdao je u CD izdanju SKC-a Novi Sad. Nedavno su ovi žestoki momci zabavili i banjalučku publiku na festivalu "Rock Open Air", gdje su odsvirali i nekoliko pjesama sa novog albuma.
Prema riječima Bobana Milunovića, reakcije publike na novi album su pozitivne, ne samo u Banjaluci već i u regionu. Dodaje da "Paralelni svet" predstavlja do sada najzrelije i najbolje izdanje ovog sastava.
NN: Otkud naziv albuma "Paralelni svet" i da li to ima neke veze sa Benediktovim djelom "Paralelni svet"?
MILUNOVIĆ: Izašao je novi album posle 23 godine sviranja, a zove se "Paralelni svet", a koji je prethodno trebalo da se zove "Paklena mašina". Međutim, ova pesma nije bila dovoljno jaka da bi iznela ceo album. Zbog toga smo se odlučili da se zove "Paralelni svet". Preradili smo neki stih iz jedne od pesama da bismo dali taj naziv. U zadnjem momentu je odlučeno da se album tako zove i nema veze sa Benediktovom knjigom "Paralelni svet".
NN: Kako izgleda svijet kroz "Paralelni svet"?
MILUNOVIĆ: Stvar je u tome koliko ko hoće da menja sebe. U suštini svako je kovač svoje sudbine. Ukoliko shvatimo problem, mi ćemo ga i rešiti na vreme, a ko ga ne vidi, on ga neće ni rešiti.
Prema nekim dugoročnim planovima, svest se menja i menja svet. Sav rokenrol je izraz mladog čoveka, izraz bunta, to treba poštovati i podržavati. Najgore što gomila današnjih bendova nema o čemu pevati. Greota je živeti u takvoj neimaštini, a ne u paralenom svetu sagledavajući sve šta nam plasira televizija.
NN: Šta možete reći na konstataciju muzičara sa naših prostora da je rokenrol teško pjevati na našem jeziku? Većina ih smatra da je na engleskom lakše pjevati.
MILUNOVIĆ: Nemamo poriva da pevamo na engleskom, da bi neko izdao to vani. Ako nešto radite kako valja, tad se čuje za vas, bez velike pompe i promocije.
Pevamo na našem - srpskom jeziku ljudima u regionu koji to razumeju. Na engleskom nećemo da pevamo da bismo nekome možda ugodili. Narod sa ovih prostora jako dobro razume to što radimo.
NN: Kako okarakterisati "Ritam nereda"? Može li se to "pomiješati" u skupinu više žanrova, baš kao što naziv benda to i govori?
MILUNOVIĆ: Najlakše je ljudima i novinarima klasifikovati žanr. Nije u tome poenta. Ne može se muzika slobodno klasifikovati i staviti u fioku. Svi slušamo mnogo različite muzike, sviramo. Imamo neki naš zvuk, koji smo sve ove godine unapredili i bukvalno napravili ritam nereda. Može se reći da je to zvuk žestokog i tvrdog rokenrola, u kome ima primesa hard roka, kros overa, svega što podrazumeva žestoka muzika.
NN: Kakvo je bilo iskustvo svirati sa svjetskim zvijezdama rokenrol muzike?
MILUNOVIĆ: Uzore nemamo, kad smo bili mali imali smo različite. Odavno nemamo pošto smo svirali sa veliki zvezdama i shvatili da nisu baš nešto. Ložimo se na muziku, nama je ona sve.
NN: Koja je Vaša konstatacija na veliki broj prisutnih skinhedsa i nacista među Vašom publikom?
MILUNOVIĆ: Takvo pitanje me boli. Mi ne prizivamo te grupacije na naše svirke i nismo krivi što dolaze.
NN: Na jednoj svirci u Studentskom kulturnom centru SKC-u u Beogradu 1998. godine prije koncerta dječaka romske populacije brutalno su pretukli skinhedsi, a od povreda je umro. To veče na vašoj svirci najveći broj prisutnih pozdravljao vas je nacističkim pozdravima. Šta možete reći na sve to?
MILUNOVIĆ: To je bilo jedno drugo doba. Skinhedse ne možete porediti sa nama. Mi smo deca revolucije koja su posle nje pojedena. Sve smo izneli na svojim plećima. Nakon pada Miloševića isti ljudi koji su došli na vlast su nam poturili bizarne stvari. Očekivali smo bolje posle diktatora. Novi su perfidniji, obučeni u nova odela, lepo izgledaju i šarene se... Mnogo stvari nas je bez razloga oskrnavilo. Mi smo jedini bend u Srbiji koji je posle svakog albuma išao na informativne razgovore, ko to preživi, preživeo je i naše tekstove. Jebi ga. Nismo mi ništa specijalno. Radimo ono što volimo.
NN: Ima li izlaza sa "puta beznađa"?
MILUNOVIĆ: "Ritam nereda" ima svoj put. Svašta smo prošli, a put beznađa smo zaobišli čim trajemo toliko godina. Svi zajedno putem beznađa idemo 25 godina, meni je krivo što to ne možemo da vidimo, te što smo oduvek bili nesložni, to nam je glavni problem.
"Zvuci bola"
"Ritam nereda" je osnovan 1989. godine. Ideja o rađanju benda je nastala još 1987. godine, kada je snimljena prva pjesma "Za Novi Sad". Krajem 1989. godine snimljeni su demo-snimci pod nazivom "Oi Ain't Dead". U to vrijeme grupa je krenula sa koncertnim aktivnostima i od početka ih prati veliki broj istomišljenika i fanova (skinsi i pankeri), koji članovima benda daju dodatnu motivaciju. Sviraju po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Poslije izlaska albuma "Zvuci bola", bend je proglašen za državnog neprijatelja, iskorišteno je ubistvo romskog djeteta da sa svim snagama navali na bend. Poslije toga, "Ritam nereda" doživljava strašnu medijsku blokadu koja traje do danas i koja otežava normalan rad grupe.
Prepoznatljivost
Jak i razarajući zvuk, prepoznatljivi refreni, moćne, virtuozne dionice, te kvalitetna produkcija su osobine koje izdanje desetog albuma čine vrijednim slušanja ne samo za brojne fanove benda, već i za sve ljubitelje čvrstog gitarskog zvuka. Poznati po energičnim, žestokim i beskompromisnim koncertima na kojima ih prati veliki broj poštovalaca tjerali su ih je da mijenjaju i poboljšavaju svoj zvuk, stvarajući prepoznatljiv stil.
Da je "Ritam nereda" na muzičkoj sceni tokom godina postao sinonim za kvalitetnu svirku, potvrđuju i, između ostalih, Henri Rolins ("Rollins band") i Bil Gould ("Faith No More"), koji su poslije slušanja njihovih koncerata tražili da se upoznaju sa bendom. "Ritam nereda" bilježi i nastupe sa veličinama kakve su "Motorhead" i "Red Hot Chilli Peppers".