Boris Režak, talentovani muzičar iz Banjaluke i jedan od najboljih glasova u BiH, završio je pripreme za svoj drugi album na kojem će se naći 13 kompozija.
Sa pjesmom `Još si tu` osvojio je glavnu nagradu na nedavno održanom Trećem bosanskohercegovačkom radijsko-televizijskom festivalu u Sarajevu. Uz glavnu nagradu, dobio je još tri prizanja.
Režak se od svoje petnaeste godine bavi muzikom, kojoj je sve u žiovtu podredio. `Bitlse` je, kaže, najradije slušao u djetinjstvu, a danas Zlatana Stipišića Džibonija.
NN: Kada će izaći Vaš novi album?
REŽAK: Što se tiče snimanja pjesama, sve je završeno. Sada sam u fazi pregovora s izdavačkim kućama; vidjeću koja će mi ponuditi najbolje uslove. Biće balada kao i na prošlom albumu, ali i brzih pjesama, u rok i rege stilu. Jako sam zadovoljan urađenim poslom i mogu se pohvaliti da sam autor većine pjesama.
NN: Da li to znači da ćete cijelo ljeto posvetiti promociji novog CD-a?
REŽAK: Nadam se da ću naći vremena i za sebe. Uglavnom ljetujem na Crnogorskom primorju ili u Hrvatskoj. Ne znam gdje ću biti ovog ljeta.
NN: Po opredjeljenju ste pop pjevač, ali i pasionirani ljubitelj džeza. Koju ste muziku slušali u djetinjstvu?
REŽAK: Kao klinac najviše sam volio `Bitlse`. Bio je to bend čija me muzika tada impresionirala. Sada vrlo rado slušam Džibonija. Mnogo vremena provodim na točkovima. Kako u automobilu ne volim da mi je tišina, pustim Džibonijev CD. To je čovjek o kojem mislim sve najbolje i uz čiju se muziku opustim.
NN: Koja Vam je omiljena hrana?
REŽAK: Bolje da ste me pitali koja mi hrana nije omiljena, odnosno šta ne volim. Uopšte nisam probirljiv u tome. Ipak, ako bih morao izdvajati - onda bi to bila morska riba. S obzirom da dosta vremena provodim na putu, morao sam naučiti i nešto kuhati. Moram vam se pohvaliti da sam kao mali roditeljima pravio kolače, pa je nešto od tog `zanata` ostalo i danas.
NN: Većina Vaših kolega s estrade okušala se u nekom sportu. Imate li Vi vremena za sportske aktivnosti?
REŽAK: Jednostavno nisam imao vremena. Sve sam podredio muzici, kojom se bavim od svoje petnaeste godine. Ali, volim sa rajom odigrati koju partiju fudbala, volim i tenis i košarku. Uglavnom volim sve timske sportove. Sada nemam vremena ni da obiđem porodicu u Banjaluci. U svom rodnom gradu u posljednjih šest mjeseci bio sam svega deset dana.
NN: Imate li kućnog ljubimca?
REŽAK: Nemam, jer i da ga imam već bi uginuo, zato što nemam vremena da se o njemu brinem. Volim životinje, ali jednostavno nemam uslova da bilo koju držim.
NN: S obzirom da ste cijeli život podredili muzici, koliko Vam vremena ostaje za izlaske i privatni život općenito?
REŽAK: Za to se uvijek nađe vremena. Nije mi mrsko izaći naveče, a zašto ne i po danu u neke od kafića ili restorana. Kada ste u prijatnom društvu, ambijent i ne igra neku ulogu.