Branko Đurić Đuro, pored bogate glumačke karijere, poznat je i kao pjevač sarajevske "Bombaj štampe", koja je ovih dana objavila novu pjesmu i spot pod nazivom "Bilo je pravo dobro".
Riječ je o prvoj zvaničnoj najavi novog, četvrtog studijskog albuma ove kultne sarajevske grupe, koji će biti objavljen u februaru u izdanju "Croatia Recordsa" i koji će nositi naslov "Voljeću te vječno, možda i duže", a spot donosi i posebno iznenađenje, pojavljivanje Đurine supruge Tanje Ribič.
"Pjesma 'Bilo je pravo dobro' govori o fazama kroz koje neka veza prolazi. Inspiracija mi je bila fraza koju obično čujemo na kraju nekog dobrog derneka, kada gosti odlaze i kažu 'Bilo je pravo dobro, to moramo obavezno još jednom ponoviti'. Svi želimo ponavljati dobre stvari u životu i nekako ih skupljamo kolekcionarski u svoja sjećanja. Danas živimo u vremenu kad su emocije zaključane, gledamo u svoje ekrane, tražeći tamo kratkotrajno zadovoljstvo, jeftini humor, nešto što će nas zabaviti, dodirnuti… a zaboravljamo da prava iskustva nisu 'digitalne' emocije. Zato je lijepo ponekad se zakopati u tu svoju 'kolekciju' i potražiti sreću u bliskom kontaktu sa ljudima. Potrudimo se da održimo obećanje i ponavljamo dobre stvari, dok smo još tu", rekao je Đuro najavljujući novu pjesmu, povodom koje je više o samom bendu i muzici u pisanom intervjuu govorio za "Nezavisne".
NN: Pjesma i spot "Bilo je pravo dobro" redom nailazi na pozitivne komentare. Ljudi su, rekao bih, prepoznali iskrenost, jednostavnost i emociju. Koliko je te tri stvari, u brzini današnjeg tempa života, teško spojiti u jednoj pjesmi?
ĐURIĆ: Ma, ne trudimo se ni Nedo (Nedim Babović, gitarsita grupe) ni ja, kad pravimo pjesme da spajamo bilo šta, nego pjesma nastane onako… skoro sama od sebe. Poslije je može analizirati svako po svom i prepoznati elemente koje spominjete. Tako je bilo i sa ovom.
NN: U spotu glumi Vaša supruga Tanja Ribič, s kojom niste pred kamerama sarađivali još od filmova "Kajmak i marmelada" i "Traktor, ljubav i rock and roll". Kako to da ste je sad nagovorili na saradnju i da li je uopšte bilo nagovaranja ili su odmah stihovi i muzika presudili da pristane na ulogu u spotu?
ĐURIĆ: Pa, ovaj tekst je svakako posvećen njoj, nama, našem odnosu… Nekako je bilo logično da se pojavi u spotu iako stvarno izbjegavamo zajedničko pojavljivanje u medijima i trudimo se da svoj privatni život držimo dalje od očiju javnosti.
NN: U jednom davnom intervjuu Tanja je ispričala da je Vaša ljubav počela kada ste je prvi put vidjeli i rekli kako liči na Vašu drugu suprugu, da bi odmah potom, na njeno pitanje koliko ste imali brakova iza sebe, odgovorili - jedan. Vjerovatno se, kako kaže pjesma, ne sjećate tačno, ali ako ste rekli nešto tako, da li ova pjesma dosad sadrži najviše autobiografskih elemenata u Vašoj karijeri?
ĐURIĆ: Ne znam, iskreno. Kad pišem pjesmu, ne razmišljam na takav način. Mislim, ne doziram "autobiografske elemente" na kapaljku nego "istresem" sve što mi je na duši u tom trenutku. Nije to jednostavno kao sjedneš i kažeš: "E sad ću opet napisati nešto o ljubavi…" To se dogodi, to je proces koji se ne može fiksirati i ponoviti rutinski, kao vožnja bicikla.
NN: Pjesma je najava nadolazećeg četvrtog studijskog albuma "Bombaj štampe" koji će nositi naziv "Voljeću te vječno, a možda i duže". Šta nam u ovom trenutku možete otkriti o albumu, koje su promjene u odnosu na, recimo, prethodna tri?
ĐURIĆ: Pa, svaki novi album donosi novu zrelost, ali zadržava staru energiju i zvuk kakav volimo čuti. Čim počne prva pjesma i čujete prvi rif Nedine gitare, znate da ste na mjestu gdje počinje rokenrol. Prepoznaćete "Bombaj štampu".
NN: Ušli ste u 44. godinu postojanja grupe, a objavljujete, mnogi bi rekli, tek četvrti album. Hipotetičko pitanje, da li zbog Vaših brojnih obaveza u glumačkoj karijeri i samog odlaska u Sloveniju, nadolazeći album možemo smatrati "tek" četvrtim ili je sam opstanak i postojanje "Bombaj štampe" svojevrsno čudo temeljeno na ljubavi prema muzici?
ĐURIĆ: Sa "Štampom" se sve događa spontano. Tako i to da snimimo novi album svakih deset godina. Vjerujem da je bolje izdati četiri albuma i postojati (svirati) 44 godine nego snimiti deset albuma i postojati desetak godina. Uostalom, nije ovo neko takmičenje, ovo je čisti užitak. Bend živi kako mu se sviđa, a nama se sviđa da tako živimo.
NN: "Bombaj štampa" pripada staroj sarajevskoj rokenrol školi. Šta je danas sa tom školom, koji su njeni novi predstavnici i kakav je njihov uticaj u odnosu na, recimo, grupe novog primitivizma sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka?
ĐURIĆ: Nisam prava adresa za to pitanje, jer ne pratim dovoljno novije grupe sa naših prostora. Ono što primjećujem jeste da su mnogi podlegli folk zvuku, kome smo se nekada smijali. Malo mi je bez veze taj rege-narodnjak novi manir. Sviđa mi se to što radi Almasov bend ili grupa "Major". Dosljedno rokenrol.
NN: Zanimljivo je da ste prije glume studirali žurnalistiku, a da je Nedim Babović bend u kojem svirate nazvao po nekakvoj vrsti "fejk njuza" tog vremena. Mislite li da je danas sam naziv benda aktuelniji više nego ikada i da je ono "bombaj" zahvaljujući današnjim portalima uveliko nadživjelo "štampu”?
ĐURIĆ: Drago mi je da nisam postao novinar i da Nedo nije arhitekt. Otišli smo drugačijim putevima od planiranih, a "Bombaj štampa" još svira i snima ploče.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o korištenju vještačke inteligencije u muzici, koliko ste istraživali u ovom polju?
ĐURIĆ: Ma, nema to sa mnom nikakvih dodirnih tačaka. Ja sam analogni tip totalno.
NN: Odrasli ste na rokenrolu kojim se više-manje bavite cijeli svoj život. Kakva je sudbina ovog žanra u 21. vijeku? Da li rokenrol zapravo postaje neka vrsta klasike?
ĐURIĆ: Zanimljivo razmišljanje. Iskreno, kad čujem kako sve zvuče novi trendovi, mislim da bismo rokenrol komotno mogli ubrojati u klasiku.
NN: Kakvi su planovi benda nakon objavljivanja albuma, da li možemo očekivati turneju po BiH?
ĐURIĆ: Obožavamo svirati i prošle godine smo dosta koncertirali po regionu i inostranstvu, a sada poslije izlaska nove ploče ćemo sigurno čak udvostručiti broj koncerata. Jedva čekam da predstavimo nove pjesme našoj publici na koncertima.