Njegove pjesme obilježile su jednu epohu. Danas se neke od njih nalaze u antologijama srpske poezije, a u vrijeme dok ih je pjevao, vinule su ga u sam vrh rok scene bivše Jugoslavije. Kratka istorija postojanja ove zemlje ne pamti plodniji period u umjetničkom smislu od druge polovine osamdesetih godina prošlog vijeka. Iako to nije nužno povezano jedno sa drugim, kako se bližio kraj postojanja države, tako je i rasla sloboda umjetnika u njenim granicama.
Dijete te slobode i jedan među prvim glasovima svoje generacije bio je Milan Mladenović, pjesnik i roker. Vođa kultne "Ekatarine Velike" preminuo je na današnji dan prije četvrt vijeka. U vrijeme smrti imao je tek 36 godina i bio je u punoj stvaralačkoj snazi. U ratu se zalagao za mir i toleranciju među ljudima. U miru se bavio veltšmercom. Ovaj romatičarski izraz za svjetsku bol iz 18. vijeka, međutim, nije pomogao generaciji koja je sve više tonula u pakao droge, a antiratne poruke nisu zaustavule pakao rata u zemlji koja je rodila Milana Mladenovića. Njegove poruke da je ovo zemlja "za sve nas" i "za sve naše ljude" na teritoriji bivše Jugoslavije danas žive tek u jezičkom i kulturnom smislu, a jezik i kultura, poznato je, odavno su na margini.
Nove generacije koriste nove i uvozne izraze, a umjetnici stvaraju u sjenci politizacije i starletizacije. Ipak, kada pogledamo sliku hora djece vrtićkog uzrasta kako pjevaju "U svakom porazu ja sam video deo slobode i kad je gotovo za mene znaj, tek tad je počelo - pogledaj me, o pogledaj me očima deteta", shvatimo da ima nade i da su Mladenovićeve poruke obilježile i oblikovale mnoge živote.
U Zagrebu i Sarajevu, mjestima gdje se rodio i živio prije prelaska u Beograd, danas postoje ulice sa njegovim imenom. Na beogradskom Domu omladine takođe stoji tabla sa natpisom "Plato Milana Mladenovića". U Beogradu od prošle godine djeluje i zadužbina sa Mladenovićevim imenom, a ove godine dodijeljena je i prva nagrada "Milan Mladenović" za autorsku muziku. U Banjaluci se po Milanu Mladenoviću još ne zove ništa, ali tu su grafiti sa njegovim likom i stihovima, tu su bendovi koji pjevaju njegove pjesme.
Vjerujemo da mu mnogi u Banjaluci nisu zaboravili odgođeni koncert iz 1993. godine, kada je rekao da neće da svira u gradu gdje je srušena džamija (zakazani koncert je odgodio nakon rušenja Ferhadije), a još više smo ubijeđeni da zbog ovog gesta danas ima poštovanje većine u gradu na Vrbasu. Mladenović je, dakle, ovdje i sada svojim djelom i te kako prisutan. Vraća se i živi jer, kako kaže jedna njegova pjesma, "i ako sam negde stigao bilo je iznutra - u sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.