Grupa M.O.R.T., koju čine Ivan Katić John (vokal), Bože Blajić Zvrk (gitara), Milan Mijač Mile (bubnjevi) i Jakov Maleš Kikos (basgitara), nastupiće u Klubu studenata Banjaluka, popularnom KSB-u, 10. februara, a u organizaciji "OK teama".
To će biti njihov drugi nastup u Banjaluci poslije objavljivanja petog studijskog albuma "Samo hrabro i bezveze", koji je sa 11 novih pjesama izašao prošle godine.
"M.O.R.T. je beskompromisni punkblues band iz Sinja (Hrvatska), žestokog zvuka i živih nastupa. Nakon duže pauze ponovo će svirati u Banjaluci pred svojom omiljenom i vjernom publikom, koja uvijek ima pozitivne reakcije na njihove energične nastupe", kratko najavljuju organizatori koncerta, a povodom istog o svojoj muzici i drugim temama za "Nezavisne" pričala su tri člana grupe Kikos, Mile i Zvrk.
NN: U Klubu studenta svirate 10. februara. Publika u Banjaluci navikla vas je gledati na velikoj pozornici tvrđave Kastel. Da li je ovo Vaša prva banjalučka klupska svirka i koliko su vam drage klupske u odnosu na svirke na velikim pozornicama?
KIKOS: U Banjaluci smo često svirali na "Demofestu", tu vjerojatno i dolazimo do toga da nismo baš puno svirali u klubovima. Još davno smo svirali u klubu "Castra", kojeg je kasnije Vrbas odnio sa sobom, sjećam se da je bila užarena atmosfera i toliko odličan after u parkovima okolo da nas je policija pristojno pomicala svaki sat tako da ne budimo samo stanare jedne zgrade, već svih zgrada podjednako. U KSBu sam jednom bio kao posjetitelj, mislim da je svirao "Mortal kombat". Ostalo mi je u jako dobrom sjećanju, bar dok se sjećam.
MILE: A ja se još sjećam i "Incela" sa "Robin Hudovima". Vesela večer, moram priznati. Ma, festivali su uvijek show i dernek, ali u klubovima je ljubav.
NN: Često ste bosi na bini. Da li je to omaž starim hipi vremenima ili je jednostavno lakše svirati bez cipela?
MILE: Bos ili hadžija??
ZVRK: Volim biti bos, zdravo je i prirodno, starije od hipija, pomaže mi da stojim čvrsto na Zemlji, stopalo je duša noge.
NN: Vaš nastup prošle godine na "Demofestu" počeo je u 2.30, a završio se u četiri sata ujutru. Iako je bio radni dan, bilo je dosta publike. Nismo pričali poslije o utiscima. Kako vam je bilo?
KIKOS: Dan je bio jako dug, već ujutro smo imali intervjue, tonsku u rano popodne. Navečer smo uživali u nastupima demo bendova, a onda su i svi revijalci bili prije nas. "Morcheeba" nas je malo i uspavala, pa smo umalo zaspali. Ali čim sam stupio nogom na pozornicu i vidio da nas toliko ljudi željno očekuje, sav umor je nestao i mislim da smo odsvirali jako dobro. A znam da smo uživali svaki tren.
MILE: Ja sam guštao samo tako. "Morcheeba" je bila divna, Dub FX baš fino održao atmosferu da bi za nas bilo sve spremno i kako spada.
NN: Posljednji spot koji ste snimili jeste onaj za pjesmu "Osoba A". Nesvakidašnje za današnje vrijeme jeste da objavite album pa potom spotove za pjesme sa albuma. Koliko je marketinški efikasan ovaj "old school" način rada?
KIKOS: Mi smo koncertni bend, ne radijski. Albume radimo old school, znači, snimimo album i to je onda jedna cjelina. Pa onda biramo što će biti singl. Važno nam je da publika zna pjesme kad stupimo na pozornicu, a ne da ih skrivamo da bi onda na radiju bile "novije".
MILE: Taman tako, a i uvijek smo imali naviku i prije izlaska albuma svirati te nove stvari. Testirati ih na publici, čuti kako dišu... A kad album izađe, onda počinje promocija, tako već godinama radimo i očigledno ima smisla.
NN: Radite li na novim spotovima sa albuma "Samo hrabro i bezveze"?
KIKOS: Upravo snimamo još jedan spot, trebao bi da izađe sredinom mjeseca.
MILE: O da, o da, o da!
NN: Prošlo je deset mjeseci od objavljivanja albuma. Reakcije publike i kritike su pozitivne. Nominacije postoje, očekujete li i neke zvanične nagrade u ovoj godini i koliko te nagrade znače u današnjem vremenu?
KIKOS: Već smo nominirani za nagradu "RockOff" u tri kategorije: album godine, pjesma godine i nagrada publike. To nam puno više znači od "Porina" (kod kojeg isto očekujemo barem jednu nominaciju da se odemo zabaviti), jer je glasačko tijelo, po našem mišljenju, tu puno objektivnije novinari koji prate novu glazbu i znaju općenito puno o glazbi. Dok je kod "Porina" ogromno glasačko tijelo i uglavnom se glasa za nekoga tko ti je već poznat, a ne po kvaliteti.
MILE: Ma, srce mi je ko kuća kad vidim toliko podrške i ljubavi vezano za album. Jest da me znaju posve iznervirati oni koji se pojave ko padobranci sa pitanjem "Kad će novi album?", alooo prati utakmicu. Najveća mi je nagrada ona lica ispred bine, za sve ove ostale sam zahvalan, ali ne bavim se ovim radi njih.
NN: Sve je manje bendova koji sviraju tvrđi pank zvuk poput M.O.R.T.a. Bendovi se obično raspadaju prije nego što članovi navrše 30 godina. U čemu je kvaka, zbog čega odustaju, da li je više do ljudi ili do vremena?
KIKOS: Teško je reći, vjerojatno životne obaveze koje vas još jače udare ako niste nešto napravili prije nego zasnujete obitelj. Mi smo bili najprije prijatelji, pa onda naučili svirati. Problema ima, ali ih riješimo prije ili kasnije. Ljudi se mijenjaju, ali ako ste s nekim dobri, onda prihvatite i promjene bile one nabolje ili nagore.
MILE: Mlađi ljudi sada i jako brže odrastaju. Imao sam priliku slušat momka od 17 godina koji mi objašnjava da mu je sad pravo vrijeme za uhvatit se posla i osnovati familiju, čovječe impresivno. Srećom da nisam tako rano odrastao i da mi je jedina želja bila svirati. Baš smo prije neki dan pričali kako rijetko možeš pronaći čak i "hobistički" ali prisutan i ozbiljan bend (da ljudi rade poslove i da stalno sviraju, snimaju i izbacuju svoju glazbu) ljudima nije lako složiti prioritetnu listu i biti prisutniji oko vlastitog rasporeda vremena. Tako da, do ljudi je!
NN: Imamo li odgovor na pitanje zašto se svijet sužava, kako kaže jedna od vaših pjesama? Koliko je prava, a koliko pravde oko nas?
MILE: Tragedija je vrsta drame u kojoj glavni lik ili ideje za koje se on bori nestaju ili propadaju. Dakle, čuvajte svoj svijet. A ako je dužnost poštivati prava drugih, onda je i dužnost čuvati svoja!
ZVRK: Valjalo bi kad bi, umjesto da izvlačimo ljude koji se utapaju u rijeci, pogledali malo uzvodno da vidimo gdje upadaju i tko ih to i zašto ubacuje.
NN: Prije pandemije objavili ste album na engleskom jeziku, s namjerom da izađete van južnoslovenskih prostora. Šta je bilo od svega toga?
KIKOS: U regiji nije baš prolazio na radiju i televiziji, a onda, kad smo počeli s koncertima, zatvorili su nas... Predstavljati album 2022. koji si napravio 2017. nam nije više bilo zanimljivo. Ali bilo je to jedno zanimljivo iskustvo koje bismo opet ponovili u istom slučaju.
MILE: Namjera je bila da snimimo te pjesme, a šta će biti sa njima vidjet ćemo. Tako da smo u svojoj namjeri i uspjeli uz tu divnu podršku preko Indiegogo kampanje. A sve poslije je bilo poslije.
NN: Da li je u planu rad na novom albumu i inače koji su vam profesionalni planovi u 2024. godini?
KIKOS: Ne žurimo s novim albumom, sada imamo širok izbor pjesama od postojećih. Kad se nađemo, uvijek radimo na novoj glazbi, jammamo, počeli su lagano i tekstovi dolaziti. Plan je obići veće gradove do ljeta, a onda, naravno, festivali. Jesen je još daleko, do tada se može puno toga promijeniti.
MILE: Radimo mi i kad ne radimo (hahaha). Svirati, svirati i svirati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.