Divno je vidjeti mlade snage s cijelog prostora bivše Juge, to je super. Bilo bi dobro da se takve stvari što više "guraju" u medije, a ne samo komercijalne pizdarije. Bolje da djeca sviraju neg' da tuku sa štangom jedni druge, smatra Davor Gobac, frontmen popularne hrvatske grupe "Psihomodo Pop".
Gobac i bend već skoro 30 godina "žare" svim scenama po bivšoj Jugoslaviji, a mnoge njihove autorske pjesme postale su kultne i svojevrsne "himne" jednog vremena, kao što su "Sexi magazin" i "Frida". Banjalučani su nedavno imali priliku da ih čuju i podsjete se zašto "Psihomodo Pop" ostaje i opstaje u vremenu brzih medija, piraterije i nepoštovanja autorskih prava.
"Muzika je jedno od najljepših zanimanja s čime čovjek može da se bavi. Planiram do kraja života da se posvetim muzici", kazao je Gobac.
NN: Osamdesetih godina široj javnosti ste bili poznati i kao demo bend. Na koji način objašnjavate Vaš uspješni početak i nastavak još uspješnije karijere?
GOBAC: U glazbene vode sam zaplivao zato što sam taj posao volio. Sva moja priča s bendom prvenstveno se odnosi na rokenrol. Ostvarili smo mnogo snova, a ispalo je da sada živimo od toga. To je veliki uspjeh, s obzirom na to da je mali broj rokenrol sastava koji žive od toga. Sretan sam zbog te činjenice. Teško da bih povjerovao u priču kako svako jutro idem na posao. Ipak, morao bih se prilagoditi, kao i svi drugi koji tako žive. Imamo sličan filing koji nas diže kao i na početku karijere. Sad je baš zabavno, jer je rok opet u trendu. Imamo energije koju treba prenositi.
NN: "Rat bendova" je bh. muzička emisija, a Vi ste bili član žirija. Šta možete reći o takvom vidu takmičenja?
GOBAC: Nisam imao pojma kad sam dolazio u emisiju koliko ima uopće bendova. Iznenadio sam se kad sam vidio da su to, u principu, dobri bendovi. Dečki dobro sviraju i bolji su nego mi u njihovim godinama. Autorske pjesme mladih sastava u dosta slučajeva me obraduju. Bilo je doista dobrih, zbilja sam ugodno iznenađen. Čuo sam da se za ovu godinu prijavilo preko 150 bendova. Divno je vidjeti mlade snage sa cijelog prostora bivše Juge, to je super. Bilo bi dobro da se takve stvari što više "guraju" u medije, a ne samo komercijalne pizdarije. Bolje da djeca sviraju neg' da tuku štangom jedni druge. Uvijek je svirka bila pozitivna stvar. Dobro je da se klinci bave stvaranjem bendova.
NN: Kakav je kvalitet mladih rok sastava u regionu?
GOBAC: Volim kombinacije kada sviraju najprije mladi, a na kraju stariji bendovi. To se nekad puno češće radilo, ali čuj, takva su vremena. Komercijalna muzika i turbofolkaši preuzeli su eter, ali mislim da i oni u zadnje vrijeme padaju. Već je bilo vrijeme, brate mili. Neko će od grupa uspjeti neko ne, ali generalno, bolje je da se bave muzikom, to ne može biti loše. Kada smo mi započinjali karijeru i nepoznati sastavi bi punili klubove u gradu. Znači, raja bi dolazila na svirke iako prethodno nikad nije čula za ime sastava koji će svirati. Svi bi došli da te gledaju, to danas puno teže ide. Uvijek je bilo dobrih i loših bendova, mislim da su danas klinci, pošto imaju pristup Internetu, sto puta informiraniji nego mi. Mogu skidati pjesme s Interneta, koji je zaista čudo. Mi smo sve morali iščačkavati. Kad bi neko dobio neku ploču, svi bi sjedili i gledali u nju, kao u boga. Danas stisneš gumb na kompjuteru ak' ti je dosadno i zanimaš se. Ako ti je još dosadnije, stisneš još 100 drugih i eto, zabava je tu. U naše vrijeme si toliko preslušavao ploču da si je znao napamet.
NN: Iako je dosta toga mladima danas ponuđeno i imaju više izbora, nego u Vaše vrijeme, šta im nedostaje?
GOBAC: Teško je danas nešto novo isfurati, mislim da mladima nedostaje malo više prirodnog zanosa. Uz toliku ponudu u svijetu koji je postao globalno selo, klinci su izgubili osjećaj. Ne znaju da su vrijednosti, svjetovi, pjesme, ideje... u njima. Treba ih učiti da spoznaju sebe, to je prioritet. Lako se nauči to što ti društvo servira, moraš naučiti da voliš sebe.
Treba raditi dobre stvari, svaka generacija nalazi nešto dobro što treba raditi. Mi smo u osamdestim bili demo bend šest godina, koji je punio legendarni klub "Kulušić" dva dana zaredom, imali svoju publiku i tek onda smo dobili ugovor za ploču. Danas klinci izdaju CD, ali se on ne proda i ko čuje za tebe?... CD-ovi se više ne prodaju, užasno je pala prodaja. Na Internetu imaš sve da skineš, tako da nema potrebe za CD-ovima. Rijetko koji bend je ispod nivoa. Ti klinci su se nagledali svega. U moje vrijeme se znao pojaviti bend, čiji članovi nisu znali za sve instrumente.
Sastavima nedostaje i to što je mali broj autorskih bendova, a kod nas je, na primjer, 80 odsto naših tekstova i muzike. Cijelu našu karijeru smo napravili kroz vlastite pjesme. Danas svaki svjetski bend ima svoje replike po drugim državama.
NN: Svirali ste prvi put na "Zaječarskoj gitarijadi" ove godine. Kakvi su utisci i šta mislite o njoj?
GOBAC: Zadovoljan sam sa "Zaječarskom gitarijadom". Bilo je negdje oko 5.000 ljudi, koji su bili odista dobra publika. Nikad nismo ranije svirali u Zaječaru. Znam da gitarijada ima tradiciju i drago mi je da smo konačno tamo svirali.
Biografija
Grupa "Psihomodo Pop" nastaje 1983. godine, na temeljima grupe "Neron", u kojoj su tada svirali Tigran Kalebota Tigi i Smiljan Paradiš Šparka. Ubrzo se grupi priključuje Gobac koji je već, kao trinaestogodišnjak, svirao u pank bendu "Klinska pomora", te "Neron" mijenja ime u "Psihomodo Pop". Uz takvu ekipu, grupa pali i žari prostorom eks Jugoslavije do 1988. godine, kad se na tržištu pojavljuje njihov album prvenac, nazvan "Godina zmaja", koji je zabilježio ogroman uspjeh i doslovno digao cijelu državu na noge. O njima se pročulo i van države zahvaljujući rok festivalu "Grote prijs of Netherland", gdje su u konkurenciji od 600 bendova, odabrani kao jedan od šest najboljih. Taj uspjeh nije mogao promaći ni legendarnoj muzičkoj postavi MTV-ja, na kojoj su se dugo vrtjeli njihovi spotovi.
Naziv prema ploči
Naziv grupe odabran je po ploči "Psychomodo" sastava "Cocney Rebel". Svojim načinom sviranja, muzikom i stilom, "Psihomodo Pop" je ostavio upečatljiv trag na rok sceni regiona. Oslanjajući se na muzički izražaj svojih uzora "Rolling Stonesa", Lua Rida, "Velvet Undergrounda", "T-Rex-a", "Ramonesa"..., nametnuli su se kao nezaobilazan faktor rok izražaja na ovim prostorima. Svugdje rado viđeni, slušani, svojom pojavom, scenskim nastupom, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Usprkos tome što djeluju više od dvadeset godina, oni i dalje, mladalačkim žarom, priređuju nova, sve bolja iznenađenja i kvalitetnu muziku.