Muzika

Depeche Mode dodirnuo nove visine sa "Memento Mori"

Depeche Mode dodirnuo nove visine sa "Memento Mori"
Foto: Twitter / Printscreen | Depeche Mode dodirnuo nove visine sa "Memento Mori"

Slavni britanski bend Depeche Mode navikao je svoje fanove da savršeno pliva kroz sint i mračne vode, ali totalno novi diskografski vrh je dotaknut sa posljednjim albumom, "Memento Mori".

Pred kraj 2022., godine u kojoj je tragično preminuo njihov ko-osnivač, klavijaturista Endi Flečer, Depeche Mode su najavili svoj 15. studijski album.

Uprkos naslovu, "Memento Mori", što na latinskom znači "podsjetnik na smrt", i sveprisutnoj temi smrti, Dejv Gahan je nedavno otkrio da je album uglavnom zamišljen prije Flečerove neočekivane smrti prošlog maja.

Albumu "Memento Mori" prethodila su dva singla, "Ghosts Again" i "My Cosmos is Mine". Prvi je predstavio materijal sa stilom gdje smo čuli povratak oštrog sintetičkog zvuka Martina Gorea i Gahanovog jezivog lirskog hira. U potonjem su iskoračili svoje sposobne noge u sličnu, mističnu teritoriju s intenzivnijom, tjeskobnijom aurom.

Sada konačno možemo čuti da li je cijeli album opravdan obećavajućim singlovima. Nakon otvaranja s "My Cosmos is Mine", "Waggling Tongue" dovodi nas onoliko blizu ekstaze koliko Depeche Mode imaju tendenciju. Genijalni sint uzorak nosi Gahanove tekstove koji tvrde da udobno boravi u tami: "Nećeš dobro učiniti ako me zamračiš / Svojim tajnama i lažima / Svojom prodornom hladnom tišinom / Opusti se, uživaj u vožnji".

Iako su Depeche Mode ostali vjerni svom gotik sint-era-mamurluk zvuku u "Memento Mori", teksturalne varijacije pružaju obožavaocima mnogo neistraženog terena za pokrivanje. U "My Favorite Stranger", Gore koristi opresivne, industrijske zvučne pejzaže koji povremeno napadaju skakutajući ritam s olujom sumnje koja je komplementarna Gahanovim tjeskobnim tekstovima: "Neki savršeni stranac / Govori kad ja govorim / Hoda mojim stopama / I govori u snu".

Albumu daje ključnu dozu različitosti traka "Soul With Me", koja, kao što naslov sugeriše, čuje kako Gahan preuzima više duševniji stil nakon njegovog grozomornog crkvenog uvoda. "Idem u vječnost / Ostavljam svoje probleme i svjetske katastrofe / Idem na otvoreno nebo", pjeva Gahan, otkrivajući jedan od najvažnijih trenutaka albuma.

Kako slušalac počinje cijeniti, "Memento Mori" ne reaguje na temu smrtnosti ukorijenjenim ljudskim strahom i prezirom. Umjesto toga, poziva nas na humor prema smrti kao neizbježnom i prirodnom dijelu života koji krije skrivene vrline. Ova poruka snažno teče kroz stihove pjesme "Soul With Me", ali takođe i u uzletljivim trenucima emotivnog suočavanja kroz instrumentalnu paletu albuma - kako je Gahan rekao u nedavnom razgovoru sa Stivom Lamakom, postoje trenuci "melanholične radosti".

Pred kraj albuma, "People Are Good" i "Never Let Me Go" nude drag povratak na klasike Depeche Mode zvuka od kojih su posudili prvi dio svojih naslova. Prvi unosi plesnu energiju u nastupe s ritmom koji bi se neobično dobro uklopio na bendov debi album iz 1981. godine, "Speak & Spell". Drugi pomenuti reprizira industrijsku oluju zvuka iz "My Favorite Stranger" u još jednom istaknutom trenutku za album.

Čuvari gotik sinta nisu ponovo izumili točak u "Memento Mori", ali su svom prepoznatljivom zvuku dali nijanse i promišljen tretman. U ovom poglavlju, Depeche Mode su unijeli nove visine u svoje morbidne aluzije, izvlačeći svjetlo iz tame i pronalazeći utjehu u stvarnosti. Album je trijumfalni povratak u studio, nedvojbeno se može pohvaliti nekim od njihovih najboljih radova od "Songs of Faith and Devotion" iz 1993. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije