BANJALUKA - Muzika bi trebalo da zapali vatru u srcima muškaraca i da donese suze na oči ženama, govorio je jedan od najvećih kompozitora svih vremena Ludvig van Betoven. Upravo ova rečenica objašnjava svu ljepotu muzike, bez koje bi čovječanstvo zasigurno bilo prazno, tmurno i tužno.
Oni koji vole muziku stvaraju je i slušaju svaki dan, a upravo u njenu čast 21. jun se obilježava kao Svjetski dan muzike, koji se različitim sadržajima već godinama slavi širom svijeta. Upravo u čast muzike danas će i na ulicama Banjaluke biti priređen cjelodnevni program, u kojem će učestvovati studenti Akademije umjetnosti Banjaluka, policijski orkestar MUP-a RS, učenici Muzičke škole "Vlado Milošević", predstavnici Konfučijevog instituta, ANIP "Veselin Masleša", mješoviti hor "Kastratonika", Gradski tamburaški orkestar Banjaluka i Plesni studio "Point".
Gdje je mjesto kvalitetne muzike danas, šta znači muzika u životima ljudi - pitanja su na koja su domaći i regionalni muzičari govorili za "Nezavisne".
Dimitrije Vasiljević, pijanista
Mesto za kvalitetnu muziku će uvek postojati u sferi interesovanja onih malobrojnih ili mnogobrojnih koji kulturnu misao svog podneblja ili naroda nose kao neodvojivi deo svoga bića. Da li su u pitanju malobrojni ili mnogobrojni, zavisi od trenutne civilazacijske situacije koja diktira razumevanje kulture i umetnosti na nivou društva, ali je važno razumeti da kvalitet kao takav, pa tako i u muzici, uvek uspeva da opstane i izgreje, iako je možda trenutno u zapećku, okružen pošastima kiča, šunda i nekompetentnosti scene. Muzikom se bavim od svoje šeste godine i na nju sam usmeravan od malih nogu. Muzika je danas kreativni medij kroz koji se najlakše izražavam, a ujedno i posao od kojeg živim i koji mi je doneo sigurnu egzistenciju. Zahvaljujući muzici upoznao sam hiljade fantastičnih ljudi i kultura širom sveta, doživeo neka sofisticirana duhovna iskustva, postigao određenu reputaciju u društvu. Ipak, sebe više volim da posmatram kao umetnika ili kreativnu ličnost u celini i da mislim kako je muzika u ovom životu neizostavni deo mog postojanja, ali da sam se ponovo rodio možda bih se bavio nekim drugim vidom kreativnog izražavanja.
Branka Radošević-Mitrović, profesorica na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci
Da muzika za mene nije kao kiseonik, odavno bih prešla u neku konstruktivniju struku, ali nažalost ne biramo s kojim ćemo se talentima roditi. Upravo ljubav i na kraju povratna pozitivna energija od publike su presudni što se još radujem budućim projektima. Za kvalitet uvijek postoji mjesto, posebno kada se radi o muzici, ali kada se radi o ulaganju u istu, bar na našim prostorima, poslužiću se starom izrekom - "koliko para toliko i muzike". Kada proporcionalno uporedimo ulaganja i proizvod, vjerujte da smo svi mi čarobnjaci jer konstantno od ničega pravimo nešto.
Natalija Todorović, violinistkinja
Novi svjetski poredak, kako ga popularno zovu, svakako je donio niz promjena u društvo, pa tako i umjetnička muzika osjeća posljedice narušenog sistema vrijednosti i pretjerane komercijalizacije gotovo svega u društvu. Svjedoci smo svakodnevnog medijskog plasiranja, neke druge vrste muzike, "za šire narodne mase", ali srećom sve je to kratkog daha. Sve više mi ima smisla ona čuvena Platonova definicija i tumačenje muzike u odnosu na društvo: "Kakva muzika, takvo društvo". Kod klasične muzike nije suština da li se ona nekom sviđa ili ne, najvažnije je da se shvati da se tu zapravo radi o jednoj vještini koja se usavršava godinama i nije za svakoga. Zato često na svojim koncertima predstavljam malu djecu koja sviraju klasičnu muziku, želim da ih izdvojim, jer savladati neki instrument, pogotovo violinu, nije nimalo jednostavno.
Aleksandar Jovanović, klarinetista
Bilo bi dobro da se i u našoj državi više forsira kvalitetna muzika i generalno umjetnost, a da za to budu konsultovani stručni i učeni ljudi. Kvalitetna muzika će uvijek naći svoj put do konzumenata, a ti konzumenti će sigurno biti duhovno i mentalno zdravije i bogatije osobe. I na kraju bih na pitanje odgovorio kontrapitanjem: gdje smo mi danas kao društvo, jer smo uveliko stava da nam umjetnost i kultura nisu sveopšti interes već neke druge stvari? Muzika je dio mene otkad sam upisao muzičku školu sa devet godina. Kao dijete sam je povremeno konzumirao, kao mladić poluprofesionalno, a eto već godinama se muzikom profesionalno bavim. Smatram da sam srećan čovjek što se u životu bavim onim što volim, a pogotovo srećan jer je to muzika.
Mirza Salković, gitarista
Za mene je muzika jedina stvar u kojoj pronalazim slobodu i gdje mogu kreirati stvari čisto po osjećaju. Ne mogu zamisliti život bez proba, rada na pravljenju novih pjesama i bez reakcije publike na bini i neizvjesnosti kakav će biti koncert. Adrenalin koji se proizvodi zbog ovih stvari je droga koja te drži čitav život u tome. Kvalitetni muzički sadržaji su svedeni na male oaze, mjesta gdje se može čuti ili svirati, te na grupice ljudi koji i pored nakaradnih standarda nametnutih od muzičke industrije žele da uživaju u muzici koja zapravo nešto predstavlja i koja nije čisto zabava i trenutna moda. Kvalitet opstaje, on se ne može uništiti, ali teško da će ikada postati mainstream. Danas su furke postale način života, muzika, moda i trendovi su se sveli u jedno. Previše se banalizovalo, ali sreća ljudi nisu toliko glupi koliko kreatori ovakvih površnih trendova misle da jesu.
Dragan Moconja, gitarista
Umjetnost se danas nažalost brzo konzumira, što je u samom startu greška, jer se maše bit i suština, tako i muzika kao i sama srž uživanja u umjetnosti, što je, po mom mišljenju, božanski osjećaj. Sve je instant, muzika se pravi od danas do sutra, tako da nema vremena da se da prilika kvalitetu, čime se on sam stapa s morem kiča i nebuloza koje danas izlaze. Ja sam svoj život apsolutno podredio muzici. Tip sam ljudi koji određeni broj sati dnevno provede na gitari. Muzika mi je dala priliku da budem dio umjetnosti, što je samo po sebi, kao što rekoh, božanski osjećaj. Kroz gitaru sam naučio da izražavam sebe mnogo bolje nego kroz priču i hvala muzici na tome.
Bojan Slačala, basista i pjevač "Artan lilija"
Mislim da muziku stalno treba otkrivati. I novu muziku i novog sebe. Jer, muzika je kao i jezik, stalno se menja i nameće nova estetska pravila, nove muzičke stilove i pravce. Ko nije sposoban da se menja u tom smislu, zagovornik je prošlosti. Trenutno tu bitku biju sredovečni rokeri i mladi trep-hoperi. Dakle, to je generacijski problem, s tim što rokerima neće biti lako kad se zna da na mladima svet ostaje. Ne samo muzika, meni je umetnost ceo život. Opčinjen sam tom profesijom, koja često zbog svoje naravi na amaterski način ume da me iznenadi na najlepši mogući način.