Bend "Pips, Chips & Videoclips" najavio je svoj nastup na ovogodišnjem izdanju "Nektar OK festa" na Tjentištu, koji će se održati od 12. do 14. jula. Ova grupa, koja je nastala početkom devedesetih u Zagrebu, svoj rad opisuje kao jedinstvenu pojavu na muzičkoj sceni, a bend sa svakim nastupom bez kompromisa publici donosi stilski raznovrstan i tematski provokativan zvuk.
Gledati "Pips, Chips & Videoclips" znači uživati u vizuelnoj atrakciji jer je u pitanju pravi primjer modernog pop sastava. U razgovoru za "Nezavisne" frontmen benda Dubravko Ivaniš Ripper govori o najavljenom koncertu na Tjentištu, značaju koji "Nektar OK fest" ima za publiku i scenu, kao i o komunikaciji koju bend ostvaruje sa svojim obožavaocima.
NN: Najavljen je vaš nastup na ovogodišnjem izdanju "OK festa" na Tjentištu. Možete li nam reći šta spremate za publiku koja će doći na vaš koncert?
IVANIŠ: Festivalski nastup je prilika za jedan brzi prelet i upoznavanje sa svim bitnim likovima iz "Pips" filma. Zgodno je to, pjesme su živi organizmi i svaki put kad ih izvodimo, ovisi o okolnostima, nose neko novo i nama iznenađujuće iskustvo. Nakon više od četvrt stoljeća karijere može nam se učiniti da sve već znamo, sve smo prošli i vidjeli, ali nikad ništa nije isto i cijeli život učimo.
NN: Šta ste znali o "OK festu" prije nego što ste dobili poziv za nastup?
IVANIŠ: Nama je bitno da je prilika na kojoj sviramo profi organizirana po svim točkama dnevnog reda, jer u tom slučaju možemo dati najbolje od sebe. "Nektar OK fest" je ozbiljna manifestacija, mada nama dosta daleka destinacija na vrlo lijepom mjestu.
NN: Koliko su, po Vama, festivali poput ovog bitni za razvoj regionalne scene, ali i za uvezivanje mladih ljudi regiona?
IVANIŠ: Nisam siguran da ovdašnja festivalska publika ima opterećenje granicama, niti su specijalno vezani za regiju. Festivali su prvenstveno biznis. Konkurencija i lokalno i u cijeloj Evropi je ogromna, a ako imaš pasoš u džepu možeš gdje god poželiš, lokacija je najmanji problem.
NN: Mnogi smatraju da je rokenrol danas na marginama. Ipak, festivali poput ovoga na Tjentištu svake godine bilježe sve veću posjetu i sve više novih generacija mladih. Ako je rokenrol na marginama, zašto je posjeta festivalima tako velika?
IVANIŠ: Rokenrol možemo gledati kao na tranzicijsku poveznicu sa 20. stoljećem. Ništa nije nastalo iz - ničega, ništa nije samo po sebi, sve je povezano i ima neki povod i razlog. Sredinom prošlog stoljeća rok je bio klinac duboko ukorijenjen u crnačkoj tradiciji, proširio se vremenom globalno i danas postao djed mnogo čemu i mnogo kojoj muzici koja je danas "hype". Festivalski turizam je posebna niša, zaseban format u kojem vrijede ponešto drugačije zakonitosti. Ljudi na festivale ne dolaze prvenstveno zbog muzike. Bendovi su zvučna kulisa za neke druge zaj**ancije, odnosno interese.
NN: Vi ste nastali početkom devedesetih godina. Šta je tada bio najveći izazov za bend u nastanku, a šta je, po Vašem mišljenju, danas mladim izvođačima najveći izazov u ovoj eri internet medija?
IVANIŠ: Teško je uspoređivati. Čitav svijet se odmetnuo i jako je različit od ondašnjeg. Nove generacije, novi ljudi predisponirani su da dometnu tamo gdje ljudski rod još nije bio, izazovi pred njima su golemi. Mi smo došli s ceste, htjeli smo biti netko drugi, postati herojima te naše ulice. Da to postignemo morali smo doseći puno dalje, jer znate kako se kaže: "Nitko nije prorok u svom selu". Danas čitav svoj svemir možeš utrpati u šestinčni ekran, teoretski ne moraš ni izlaziti iz stana i tvoja ulica ti uopće ne mora biti bitna, niti ćeš je ikada upoznati. Moja petnaestogodišnja kćer puno bolje poznaje Brajton od kvarta u kojem stanujemo, sve je stvar odgoja i interesa. Tu nemam potrebu distinkcije na dobro, loše ili bolje, to je jednostavno tako.
NN: Da li komunicirate s obožavaocima putem društvenih mreža i koliko Vam je bitan ovakav vid komunikacije sa pratiocima?
IVANIŠ: O, da! Svakodnevno, već 20 godina. Volim kazati da smo malo stado, naše su veze gotovo obiteljske i sada imaju već respektabilnu povijest. Razvitkom društvenih mreža generalno komunikacijski kanali sve su otuđeniji, ljudi se sporazumijevaju kao debili, sve stane u nekoliko emodžija. Svega toga sam svjestan i inzistiram na razgovoru, koliko god je to moguće, potičem živu razmjenu mišljenja, promišljanje o svemu što nas okružuje. Plasiram teme koje nisu strogo povezane s pjesmama, znaju mi zamjeriti da na našim društvenim kanalima najmanje ima "Pipsa". A zapravo, kad pogledaš izvana, sve je "Pips" jer "Pipsi" su način razmišljanja i pogleda na svijet.
NN: Koliko vam je bitna komunikacija sa publikom tokom nastupa?
IVANIŠ: Za razliku od društvenih mreža, gdje se napričamo do mile volje, na gigu pričaju samo pjesme. Gig ima svoju dramaturgiju, bio festivalski ili samostalni, to je na neki način film. U film treba uroniti, poput kupke, i mi na stejdžu i oni dolje u publici. Svi mi smo njegovi akteri i snimamo ga na licu mjesta, u trenutku. Nekad to ide lakše, nekad je poprilično zahtjevno, ali time je veći izazov.
NN: Šta poručujete ljudima koji će doći na vaš nastup na "Nektar OK festu"?
IVANIŠ: Sretan sam ako dođu na festival, a da im pritom baš ništa ne moram poručiti. Sve ćemo isporučiti na licu mjesta, na Tjentištu. Vidimo se!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.