"'till things are brighter, i'm the man in black", rekao je Džoni Keš još 1971. godine, naglasivši da će nositi crno sve dok se svijet ne razvedri i sudbina svih osmijehne. To je preuzeo kao svoj teret, iako vedrog duha.
"Nosim crno za siromašne i potučene, koji žive na gladnoj i beznadežnoj strani grada, nosim za zatvorenika koji je odavno platio zločin, ali je tu jer je žrtva vremena...", rekao je svojevremeno Keš.
Naravno, nije nosio crno od početka, iako mu se život nije tako često smiješio.
Rođen 26. februara 1932. godine u siromašnoj porodici u Arkanzasu, tragediju je spoznao rano, kada mu je starijeg brata Džeka 1944. godine cirkular presjekao skoro na pola, te je netom preminuo.
Njegova pozadina odrastanja u siromašnoj radničkoj porodici ga je kroz život držala prizemnim. Iako među najpopularnijim ljudima u SAD i šire, svaki nastup bi počinjao isto. "Hello, i'm Johnny Cash", četiri jednostavne riječi, kao da se predstavlja na razgovoru za posao ili da je došao kod doktora, a ne pred hiljade ljudi u publici koji samo njega čekaju.
Iako se ne može reći da je bio sklon "onoj strani zakona", Keš je izuzetno saosjećao sa ljudima u zatvoru, gdje je četo držao koncerte, te su tako nastale i numere "Folsom Prison Blues", "Cocaine Blues" i "San Quentin Blues", a tekst i motiv potonje inspirisao je i na našim prostorima legendarnu "Zenica Blues" "Zabranjenog pušenja".
Iako je u svojoj, malo je reći, bogatoj karijeri od 1954. do 2003. godine izdao 97 albuma, Keš je pored velikog broja autorskih pjesama znao i da "ukrade i prisvoji".
Ovo zvuči kao teška optužba, ali i sami izvođači originala su znali reći kako nakon njega ta pjesma više nije njihova. Najbolji primjer je pjesma "Hurt", grupe "Nine Inch Nails". Trent Reznor iz pomenute grupe za britanski "The Sun" je 2008. godine rekao da je bilo jako čudno čuti nekog drugog kako pjeva njegovu najličniju pjesmu. Prvi osjećaj je, kako kaže, bio kao da gledate nekog drugog dok ljubi vašu djevojku, ali je spot za tu pjesmu prevagnuo.
"Imalo je smisla i smatram da je to jedno moćno umjetničko djelo. Nikad nisam upoznao Džonija, ali sam srećan da sam doprinio na ovaj način. Osjećaj je kao topao zagrljaj. I sad se ježim dok mislim o tome. Da Džoni Keš, jedan od najvećih pjevača-tekstopisaca svih vremena, prepjeva vašu pjesmu, to je nešto meni veoma važno. Nije toliko do toga šta će drugi misliti o tome, koliko do činjenice da je on smatrao da je pjesma vrijedna njegovog prepjeva", rekao je Reznor za "The Sun".
Kako je, po predanju, njegova baka dijelom po krvi pripadala američkim domorocima, Indijancima, Keš se duboko posvetio podizanju svijesti o njihovim problemima, u vrijeme kada ni oni sami to nisu smjeli javno govoriti. Takođe, i njegov glas o tome se teško probijao kroz narativ velikih produkcijskih kuća, koje su primarno željele prenijeti priču o "poštenim kaubojima", te je "Columbia Records" smatrao da je njegov album bolji bez pjesme "Old Apache Squaw", jer je previše radikalna.
Inače, Džoni je obavio i svoju "patriotsku dužnost", te je tako služio vojsku u američkoj bazi u Njemačkoj kao vezista i vrsni poznavalac Morzeove azbuke.
Legenda kaže da je bio odličan u presretanju i dešifrovanju sovjetskih poruka, pa se vjeruje da je baš on bio taj koji je prvi presreo vijest da je te 1953. godine preminuo čovjek od čelika, sovjetski vođa Josif Staljin.
Njegov duboki bariton mu je svakako dosta pomogao u karijeri, kada se nakon četiri godine vojske vratio u SAD, tačnije Tenesi, gdje je radio kao prodavac kućne tehnike, a učio "zanat" radijskog spikera. Naravno, muzika mu nije dala mira, te je tako noću svirao sa lokalnim muzičarima.
Čovjek u crnom imao je i svoju mekanu stranu. Iako mu to nije bio prvi brak, o njegovoj ljubavi sa Džun Karter-Keš se i dalje priča, iako su oboje preminuli još 2003. godine, dakle prije 20 godina.
Prije nje, bio je u braku s Vivian Liberto od 1954. do 1966, da bi se oženio sa Džun 1968. Ovaj put, "dok ih smrt ne rastavi". Često su zajedno nastupali na sceni, prateći jedno drugo, ali i u duetima, a na svakoj fotografiji iz osmijeha je kuljala sreća.
U ranim godinama karijere Džoni je imao problema sa narkoticima, tačnije amfetaminima, ali mu je u borbi s tim uveliko pomagala Džun, često čak bacajući zalihe u WC. Jednom prilikom, kada su ga upitali šta je za njega raj, rekao je: "Ovo jutro, s njom, dok pijemo kafu."
U svoj notes je pod listu stvari koje treba obaviti svaki dan odmah ispod prve koja je glasila "ne pušiti" napisao "poljubi Džun". Iz ova dva braka Keš je dobio četiri kćerke, Rozen, Keti, Sindi i Taru, te sina Džona, koji je nastavio očevim i majčinim stopama, te je takođe uspješan kantri muzičar. Nakon smrti voljene Džun, rekao je kako mu je kao jedini razlog za život ostala muzika, ali ga nije dugo držala, te je preminuo četiri mjeseca nakon nje, 12. septembra 2003. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
