Džaba ti je digitalno doba ako se bojiš osude okoline, šta će reći u školi ili u gradu na činjenicu što si drukčiji i drukčije razmišljaš, sad to vide na statusu odmah, svi.
Učimo djecu i jedni druge da ne valja biti izvan krda, a znamo da ne postoje dva ista ili dvije iste jedinke. Nema milosti za drukčije, nema empatije, džaba smo imali korone i ostale škole. "Staza manjine", ona pjesma s Kultur Shockom, o tome fino govori.
Rekao je ovo u intervjuu za "Nezavisne" reper i hip-hop tekstopisac Edin Osmić, publici regiona poznatiji kao Edo Maajka, koji će 16. jula nastupiti na "Nektar OK festu" na Tjentištu. Rođeni Brčak je nedavno izdao sedmi studijski album "Moćno", te najavio repertoar koji publiku očekuje na njegovom koncertu u Nacionalnom parku "Sutjeska " i šta za njega uopšteno znače festivali u prirodi.
"Izvest ću sigurno pola albuma 'Moćno' na 'OK festu', uz već poznate pjesme sa starijih albuma, bit će to best off bez pjesama sa albuma 'Put u plus' koje su bendovske. Dobra set-lista. Meni se sviđaju festivali u prirodi. Ekipa kampira, druži se nekoliko dana, dobre su radionice, boravak u prirodi. Još ako nema Wi-Fi-ja, onda je to pun pogodak", navodi Maajka.
NN: Zašto su danas festivali masovniji od solo koncerata?
EDO MAAJKA: Publika voli pogledati više izvođača za jedan dan, festivali imaju bolju produkciju od klubova. Ako je produkcija koncerta bolja, onda je sve bolje. Festivali funkcioniraju većinom ljeti i tu i tamo tokom ostatka godine. Imali smo koronu pa se možda čini da su solo koncerti rijetkost, ali ne mislim da je to tako. Ja sam ove godine odradio puno više solo koncerata nego festivala.
NN: Koliko smisla danas ima izdavati albume, da li publika manje sluša muziku nego nekada?
EDO MAAJKA: Publika sluša podjednako muziku, već dugi niz godina je trend izbacivanja singlova pa se to u nekom trenutku kompilira u album. Neki su skroz napustili format albuma i samo rade singlove. Kroz godinu nekoliko, tako da su uvijek prisutni. Mlađi nemaju strpljenja za albume, pogotovo ako su duži od 30 minuta. Sve je stvar ukusa. Mislim da format albuma nikada neće izumrijeti, makar album sačinjavalo samo pet pjesama.
NN: Od izlaska prvog albuma "Slušaj mater" je prošlo 20 godina, koliko se u tom periodu promijenio svijet, a sa njim i Vi kao osoba?
EDO MAAJKA: Ovisi u čemu, neke stvari su se promijenile totalno, a neke i ne. Najveća promjena je pojava socijalnih mreža i YouTubea, stream servisa. Svijet je postao pravo globalno selo, povezan je, informacije putuju jako brzo. Što se mene tiče, stariji sam, zreliji. U nekim stvarima puno bolji, a u nekim dosta lošiji.
NN: Koja pjesma sa tog albuma Vam je posebno u srcu?
EDO MAAAJKA: Izvodim taj album ove godine često, prošao sam ga i proživio nanovo od početka do kraja. Skoro sve pjesme su mi u srcu, bitne i posebne na neki način. Vežu me dobre uspomene uz taj materijal jer je on temelj moje karijere. Ne mogu sad izdvojiti neku posebnu pjesmu.
NN: Koliko je bunt u ljudima danas manji nego tada, da li su se svi pomirili sa sudbinom?
EDO MAAJKA: Bunt je u ljudima, probali smo kroz ovaj dugi niz godina mnoge stvari, većina tih pokušaja je imala mali uspjeh ili nikakav. Nezadovoljstvo u ljudima je očito, ali bunt postoji. Mislim da se samo traži pravi način kanaliziranja nezadovoljstva i želje za promjenom.
NN: Nastupate sa bendom, šta mislite o novim pravcima poput trepa i autotjuna, koje mnogi ne vole zbog komercijale i loših poruka?
EDO MAAJKA: Nisam uvijek nastupao sa bendom, ja od početka karijere nastupam nekada sa bendom, a nekada u pratnji DJ-a. Trep je za mene jedan od podfoldera repa, nije mi to neka ogromna promjena. Vama smeta sigurno to što se on u najuspješnijim slučajevima stopio sa turbo-folkom i taj dio trepa ima jako sličnu ikonografiju i poruke. To sluša mlađa publika, i možemo mi mahat i pi..iti do sutra kad je to izbor publike. Niko im to ne nameće, nema radio-stanica kod nas ili TV emisija koje ih vrte, klinci to sami pronalaze na YouTubeu i stream servisima. Ima dobrog trepa, ima i lošeg. To je kao i sa rokom, pankom, metalom.
NN: Mnogi muzičari su izdali autobiografije, razmišljate li da u nekom trenutku uradite isto?
EDO MAAJKA: Da, evo baš pišem nešto. Pisanje mi je super i zanima me, nadam se da neću odustajati i da ću ubuduće ponekad izbaciti i po koju knjigu. Autobiografije, fikcije, sve mi je izazov.
Depresija tabu tema
NN: Svojevremeno ste imali problema sa anksioznošću i depresijom, da li je to na Balkanu još tabu tema i koliko je lakše kada čovjek "otvori dušu"?
EDO MAAJKA: Pa jest tabu tema i bit će jer je ovde takav mentalitet, bit će tabu još jako dugo. Kako i ne bi kad društvo, kako smo već rekli, osuđuje sve što je drukčije i što ne razumije. Ogroman je broj ljudi koji se nosi sa anksioznošću, depresijom ili nekim sličnim psihičkim problemima. Mi smo društvo koje je prošlo kamaru traumatičnih iskustava i to je prirodna reakcija. Danas imam odličnih perioda, oni su češći, ali imam i loših perioda. Nosim se sa tim kao što se svako nosi sa svojim problemima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.