Halid Bešlić kaže da više neće učestvovati na humanitarnim koncertima koje organiziraju razni šalabajzeri koji mešetare po estradi i na osnovu njegovog imena kupe poene i novac.
Kao jedan od najpopularnijih folk pjevača u regionu, Bešlić priznaje da mu je dosta amatera i neprofesionalaca na estradi. Zato, tvrdi, nikome više neće izlaziti u susret, jer je on svoju karijeru mukotrpno gradio.
NN: Nakon slabog odziva publike na koncert za pomoć građanima Goražda, pogođenim poplavama, kazali ste da više nećete učestvovati ni na jednoj manifestaciji takve vrste. Da li ostajete pri tome ili ste to izjavili jer ste bili ljuti?
BEŠLIĆ: Stidim se sebe. Neću više učestvovati u humanitarnim koncertima. Ljudi me koriste, a ja svoju karijeru gradim 20 godina mukotrpno. Neću više nikome izlaziti u susret. Dosta je više. Moje ime se valja po blatu zbog kojekakvih šalabajzera. Zna se kako se organizuju koncerti i humanitarne akcije i ko to može organizovati. Neću više učestvovati na manifestacijama koje se organizuju samo da bi se, eto, nešto radilo, a ne da se istinski pomogne ljudima.
NN: U čemu hoćete učestvovati u narednom periodu? Birate li pjesme za novi album?
BEŠLIĆ: Ne mogu još, imam koncerte, nastupam po Evropi. Sad ću imati turneju po Skandinaviji, u Švedskoj i Danskoj s Tifom. Ne pripremam novi album jer sam sad u toj fazi, samo gledam da ozdravim. Strašno sam nervozan. Imam 10 kilograma viška i stvarno nemam volje da radim. Počeo sam da treniram, da šetam i sad sam malo bolji. Trebaju mi dva-tri mjeseca da se oporavim, pa ću onda razmišljati o novom albumu.
NN: Ovo nije Vaša prva saradnja s Mladenom Vojičićem Tifom?
BEŠLIĆ: Pjevali smo mnogo puta zajedno na koncertima, ali ovaj put nastupamo Tifa i ja sami i mislim da će to biti odlično.
NN: Pred nama je Dan zaljubljenih. Volite li praznike i da li često obradujete svoje najbliže?
BEŠLIĆ: Najbliže volim obradovati i bez praznika, a praznike volim zato što tad ima posla. Pjeva se, nastupam i ima onda para. Svaki praznik je dobar, a posebno ovo Valentinovo što nam sad dolazi. Najbolje je kad se ljudi vole.
NN: Imate li dogovoren nastupa za Valentinovo?
BEŠLIĆ: Ne znam. Zasad ne pjevam, ako šta ne ispadne. Možda me neko i pozove, ko zna.
NN: Kažete da ste nervozni. Dosta Vaših kolega vjeruje u aleternativnu medicinu i posjećuje proročice i proroke. Vjerujete li Vi u alternativnu medicinu i posjećujete li ovdašnje gatare?
BEŠLIĆ: Vjerujem i ne vjerujem. Ima ljudi koji mogu liječiti, a u ove lokalne gatare ne vjerujem. I ne posjećujem ih.
NN: Kako objašnjavate Vašu nevjerojatnu popularnost u Hrvatskoj posljednjih godina?
BEŠLIĆ: Moram reći da sam u Hrvatskoj uvijek bio odlično primljen i da tu imam veliki dio svoje vjerne publike. O tome svjedoče ispunjene dvorane na mojim koncertima u Osijeku, Opatiji, Zagrebu, Splitu... Bio sam nekoliko puta na HTV-u, dva sam puta gostovao i u emisiji Sanje Doležal, gledaoci su me mogli vidjeti i u "Zuhra showu", a koliko čujem, moji hitovi poput "U meni jesen je", "Zlatne strune", "Miljacka" stalno se vrte i na velikom broju hrvatskih radio-stanica. Sve mi je to donijelo određenu popularnost, koja je, moram priznati, u posljednje vrijeme postala baš žestoka.
NN: Poznati ste kao pjevač starije generacije koji je snimio najviše dueta i to vrlo četo s mladim još neafirmisanim muzičarima. Hoće li biti još takvih dueta?
BEŠLIĆ: Ako je pjesma dobra i neko me pozove, zašto da ne. Uvijek sam za to da pomognem mladim ljudima. U tome nema ništa loše, ako će im moje pojavljivanje u njihovoj pjesmi donijeti nešto dobro - uvijek sam za to.
NN: Često Vas poznate ličnosti, pjevači, političari privrednici, fudbaleri zovu da im pjevate na privatnim zabavama. Naplaćujete li takve nastupe?
BEŠLIĆ: Prijateljima nikad ne naplaćujem. Često me zovu na svadbe, e to je gaža i to se ponekad naplati, nije zarada kao od koncerata, ali ne mogu se požaliti. Zovu me i firme često da pjevam i tu nije loša zarada.
NN: Da li biste u svom životu nešto promijenili?
BEŠLIĆ: Baš ništa. Mogu reći da sam dosad, ako se izuzmu ratne godine, imao lijep život. Rođen sam u malom mjestu Knežina, kod Sokoca. Imao sam četiri mlađe sestre, majka je stalno bila s nama, a tata je kao šef gradilišta dovoljno zarađivao da nam pruži pristojan život. Otkad znam za sebe, volio sam pjevati. Još kao mali slušao sam Himzu Polovinu, Zaima Imamovića, Bebu Selimović, Safeta Isovića. Tek kad sam nakon osnovne škole došao u Sarajevo na tesarski zanat, počeo sam slušati i rok i zabavnu glazbu, ići u diskoteke. No, narodna je muzika ostala moja najveća ljubav. Nakon završenog zanata upisao sam još godinu dana škole za poslovođu, ali već sam u to vrijeme pjevao po kafanama. U početku amaterski, a nakon vojske i profesionalno.
Situacije
NN: Duže od 20 godina ste na muzičkoj sceni. Možete li izdvojiti neku posebnu nezgodnu ili komičnu situaciju u vezi s Vašim nastupima?
BEŠLIĆ: Mnogo ih je bilo i komičnih i nezgodnih. Ali evo, jedne se sjećam. Bio sam na nekoj zabavi u Zagrebu, čini mi se da je organizovao Tarik Filipović. I tad sam u stvari i shvatio koliko sam popularan u Hrvatskoj. Nisam mogao vjerovati da fotografi vise na grani i snimaju me iz grmlja. Jednog kojeg poznajem otprije pozvao sam da iziđe iz žbunja i da me slika kako spada. Rekao sam mu: "Siđi molim te i slikaj me, pa nismo u Americi."
Rialiti šou
NN: Da li biste pristali učestvovati u nekom od rialiti šoua?
BEŠLIĆ: Ma, ne bih. Nije to za mene. Šta će meni to? Mada nemam ništa protiv toga što moje kolege ulaze u takve projekte. Kome se sviđa i ko može neka učestvuje, ja ne mogu.