Bosanskohercegovačka Dženis Džoplin, rok kraljica Irina Kapetanović, nedavno je sa svojim bendom "Storm" i "Erogenim zonama" gostovala u Tešnju. Dvadesetsedmogodišnja, energična Konjičanka oduševila je preko hiljadu ljudi na Gradini. U svojoj više od decenije dugoj karijeri Irina je objavila dva albuma s grupom "Drugo stanje" i po jedan album sa bendovima "Irina & VI" i "Irinna & Storm". U našoj državi osvojila je sva moguća priznanja u rock muzici. Vlasnica je i dva "Davorina" za najbolji ženski vokal 2003. i 2004. godine.
Nije krila oduševljenje samim Tešnjom, koji ju je svojom fizionomijom i pozitivnom energijom oduševio.
"Obožavam ove male čaršije koje imaju specifičan duh i gdje se vidi duga tradicija. Razmišljam da ovdje snimim spot jer osjećam fenomenalnu enegiju. Samo mjesto je idealno za snimanje spota", rekla je Irina.
NN: Vaša karijera je krenula s albumom "Tragač". Da li ste, napokon, na onom muzičkom tragu kojem ste uvijek težili?
KAPETANOVIĆ: Tačno je, počela sam tragati u ono vrijeme kada sam bila sa "Drugim stanjem". Mi smo imali različite ukuse kada je riječ o muzici. Mogu s pravom reći da sam se tek s trećim bendom ("Storm") 100 posto smirila i pronašla ono što sam uvijek željela.
NN: Znači, ova ljubav s tuzlanskom "olujom" funkcionira?
KAPETANOVIĆ: Da, da, i te kako.
NN: Kada malo vratite film unazad, u vrijeme kad ste bili klinka, da li ste očekivali da ćete postići u muzičkom smislu ono što ste danas ostvarili?
KAPETANOVIĆ: Priželjkivala jesam, ali očekivala nisam. U to vrijeme sam mislila da je muzička scena neko čudo, neka virtualna pojava, da je vrlo teško doći do tog nekog položaja. Zato poručujem svim bendovima i mladim umjetnicima, koji se žele baviti muzikom da treba raditi i razmišljati srcem, dati sve od sebe i znati što želiš i biti svoj. Kada sve to naprave, definitivno mora doći uspjeh!
NN: I porodica je uvijek bila uz Vas.
KAPETANOVIĆ: Najbitnija je podrška porodice i ja sam je uvijek imala od mog rahmetli oca, majke, brata. Bitna je porodica, ta baza. Moji su uvijek imali razumijevanja za ono što radim, čak u ono vrijeme kad su se rokeri smatrali marginom društva, kada su bili stigmatizirani na sve moguće načine.
NN: Da li ste imali podršku svog grada Konjica?
KAPETANOVIĆ: Da, oduvijek! Nedavno su mi dodijelili priznanje počasnog građanina Konjica. Moram priznati, na početku je bilo zapisivanja u neke policijske zapise zbog toga što sviramo rokenrol. Tad smo im bili sumnjičavi. Ti inspektori, koji su nas bez pitanja zapisivali, većina njih su moji treneri u boksu. Često mi u šop dolaze, pijemo kafu. Super sam prihvaćena od svog grada i kada me nema neko duže vrijeme, oni naprave cijelu uzbunu.
NN: Na prvom albumu, "Tragač", sa grupom "Drugo stanje", bila je jedna pjesma, "Bosna". Da li se od tog perioda do danas šta promijenilo u toj Bosni?
KAPETANOVIĆ: Nažalost, nailazimo na puno mladih koji su sav taj nacionalizam shvatili preozbiljno. Vjerovatno su ratne posljedice ostavile traga na njima. Krajnje je vrijeme da okrenemo novu stranicu i da se malo više okrenemo budućnosti. Mi svugdje sviramo. Skoro smo bili u Srbiji gdje je bolja situacija nego kod nas. Ljudi su tamo oduševljeni s bilo čime što dolazi iz BiH.
NN: Gdje se trenutno nalazi rok scena u BiH?
KAPETANOVIĆ: Moram priznati da je u znatno boljem položaju nego kada smo mi počinjali. U ono vrijeme kad smo mi došli, bilo je zaista teško, jer su se vrednovale neke lošije, nekvalitetnije stvari. Svako je mogao doći na TV i danas je takav slučaj, ali se malo isfiltriralo. Ono što mene raduje je puno mladih bendova, a dva tešanjska benda "Vatrena voda" i "Maršal" oduševila su me svojom svirkom.
NN: Nasuprot muških vokala, BiH nikada nije imala puno ženskih vokala u tzv. komercijalnom smislu, pa čak ni u bivšoj Jugoslaviji. Koji je razlog?
KAPETANOVIĆ: Treba imati dosta snage da bi se opstalo u ovom poslu. Jednostavno, trebaju nam žene fajteri. U cijelom svijetu je manjak ženskih rok vokala, nažalost, takva je situacija. Kod nas je to puno gore i teže, jer ljudi na ženske izvođače gledaju kao na seksualni objekat. Rijetko im se prizna kvalitet. Ja imam završen fakultet i završila sam ga iz inata i ne mislim da ću biti književni kritičar ili bibliotekarka, što dolazi s mojom strukom. Svima na neki način želim pokazati da imam mozga, da nisam tu slučajno. Za ovaj posao, kada si žena, treba puno borbe i intelegencije.
NN: Predizborna je godina. Da li je bilo nekih poziva da svirate za neku stranku pred predstojeće oktobarske izbore?
KAPETANOVIĆ: Ja sam se jedno vrijeme zezala i učlanila u Pokret zelenih, ekološku stranku. U takvim stvarima je budućnost Bosne, a ne u nekom dijeljenju i nacionalizmu. Evo, gledam ovdje u Tešnju, postoje katolička crkva, pravoslavna i džamija u paralelnoj liniji, na manje od 200 metara. To je simbol Bosne. To je ono kakva bi Bosna i Hercegovina trebalo da ostane. Što se tiče benda, mi smo nekoliko puta odbili SDP, zato što ne želimo svirati za bilo koju stranku. Mi smo totalno apolitični a želimo takvi i da ostanemo te jasno govorimo svoje stavove. Ono što je bilo u prošlosti nije u redu i ne smije se više ponoviti. Što se tiče budućnosti, moramo biti otvoreni za suživot.
NN: Kako napreduje boksačka karijera?
KAPETANOVIĆ: Taj boks mi ide dobro. U zadnje vrijeme sam malo pauzirala, jer puno imamo gaža i često sam u Tuzli sa bendom. Fale mi treninzi. Baš fizički osjetim bolove svako jutro zato što ne treniram. Boks je fenomenalan za izbacivanje negativne energije iz sebe.
NN: Da li je boks plemenit sport?
KAPETANOVIĆ: Iako sam lomila dva puta nos i dalje mislim da je boks plemenita vještina.