Ivan Otašević je violinista koji je rođen u Beogradu, a danas sa banjalučkom adresom. Na čelu je Banjalučke filharmonije i vanredni je profesor na smjeru violina na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.
Zajedno s koleginicom Natalijom Mladenović, uglednom pijanistkinjom iz Beograda, u subotu s početkom u 20 časova nastupiće u Kulturnom centru Banski dvor na trećem izdanju Internacionalnog muzičkog festivala "Jesenja sonata". Ovim, ali i povodom toga što bi trebalo da Banjalučka filharmonija uskoro postane javna ustanova, Otašević je govorio za "Nezavisne"
NN: Iza Banjalučke filharmonije je više od 150 koncertnih nastupa i već duže vrijeme radi se na tome da ona postane javna ustanova.
OTAŠEVIĆ: Prilikom osnivanja Banjalučke filharmonije 2010. godine postavljen je glavni cilj, a to je da studentima Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu i ostalim našim mladim umjetnicima obezbijedimo radno mjesto od koga će kvalitetno živjeti u budućnosti i biti vidljivi u našem društvu. Tada, prilikom osnivanja Filharmonije, mi profesori Akademije umjetnosti i Muzičke skole "Vlado Milošević" u Banjaluci poslali smo i jasnu poruku da se sticanjem obrazovanja u Muzičkoj školi i kasnije na Akademiji umjetnosti mladi muzičari pripremaju za rad u instituciji kulture - Filharmoniji Republike Srpske, na isti način na koji se mladi ljekari, pravnici ili inženjeri školuju na adekvatnim fakultetima i kasnije se zapošljavaju u određenim ustanovama njihovog profila. Nažalost, imali smo prilike da zaključimo da smo ispravno postavili ciljeve, gledajući naše mlade školovane muzičare kako odlaze iz Republike Srpske i nalaze svoja radna mjesta u orkestrima u regionu, u Srbiji, Crnoj Gori, Austriji...
NN: Ipak, postoje indicije da ste blizu cilja?
OTAŠEVIĆ: Na našu veliku sreću, iz Ministarstva prosvjete i kulture RS smo dobili satisfakciju, usvojen je naš elaborat o osnivanju i uz njihovu snažnu podršku imamo razloga da se nadamo da će u vrlo skoroj budućnosti naša filharmonija postati javna ustanova i da će tako ispuniti nepotpuni mozaik kulturnog identiteta Republike Srpske. Institucionalizacijom Filharmonije Banjaluka i Republika Srpska bi dobile koncerte, operske predstave, mjuzikle, mogla bi da ugosti svjetske umjetnike, imala bi potpunu kulturnu scenu i mislim najvažnije: omogućila bi našim mladim i izuzetno talentovanim umjetnicima da sebe vide u Banjaluci i da ostanu u Republici Srpskoj.
NN: Kakav je, po Vašem mišljenju, uticaj pandemije na umjetničku muziku ove godine?
OTAŠEVIĆ: Kao i u svim segmentima života, pandemija kovida-19 je ostavila razorne posljedice i na kulturni život u RS. Vidimo da je čitava koncertna sezona pomjerena ili otkazana i u svjetskim okvirima. Umjetnici širom svijeta su primorani da sjede kod kuće, da ne nastupaju i da tako ostanu bez osnovnih sredstava za život. Srećom, kako je relaksiranje epidemioloških mjera pratilo popuštanje pandemije, tako je i kultura hrabro nastupila i vidimo odličan rad Banskog dvora, Narodnog pozorišta RS, Gradskog pozorišta "Jazavac", Muzeja savremene umjetnosti RS, te brojnih udruženja koja se trude da nadoknade izgubljeno vrijeme i ponude nam kvalitetne kulturne sadržaje, koncerte, izložbe, predstave. Nadamo se potpunom oporavku kulturne scene u Republici Srpskoj i njenom napretku. U prilog nam ide činjenica da je kultura napredovala uvijek u teškim situacijama i da je uvijek nalazila jasan put svog razvoja, bez obzira na bilo kakve otežavajuće okolnosti. Mislim da će tako biti i ovaj put.
NN: U godini pred pandemiju imali ste najuspješniju sezonu od osnivanja?
OTAŠEVIĆ: Definitivno, prošle godine smo imali možda najdinamičniju sezonu od osnivanja: nastupali smo na 13 kvalitetnih koncerata u Beču, Beogradu, Skoplju, Tuzli, Višegradu, Banjaluci i tako na najbolji način promovisali kulturu RS iz segmenta muzičke umjetnosti. U tom teškom ritmu smo osjetili zasićenje i suočili se sa činjenicom da smo još udruženje građana, a ne javna ustanova, iako smo postavili rekordnu posjetu publike koncertu umjetničke muzike na koncertu Stefana Milenkovića i Slobodana Trkulje, na kojem nas je slušalo više od 10.000 građana. I odlučili smo da se odmorimo i pristupimo planovima za 2020. godinu.
NN: U subotu ćete nastupiti u Banskom dvoru na trećoj "Jesenjoj sonati" zajedno s Natalijom Mladenović. Kakva su očekivanja?
OTAŠEVIĆ: Velika mi je čast i zadovoljstvo da nastupim zajedno s fantastičnom pijanistkinjom iz Beograda Natalijom Mladenović. Ona bilježi u svojoj izvođačkoj karijeri kvalitetne nastupe s renomiranim svjetskim umjetnicima, a i sama činjenica da je diplomac čuvenog Muzičkog konzervatorijuma "P.I. Čajkovski" u Moskvi daje ozbiljan značaj ovom koncertu u Banjaluci. Izvodićemo kompozicije J.S. Baha, V.A. Mocarta, C. Franka i H. Vjenjavskog i mislim da ćemo imati uspješan i dobar koncert. Za mene je pravo zadovoljstvo vratiti se solističkom sviranju i ovo je, nakon jednog dugog perioda zajedničkih orkestarskih nastupa, kamernih koncerata, prilika da ponovo osjetim i podijelim sa slušaocima lične muzičke ideje, nedoumice, želje i muzičke doživljaje. Veliku zahvalnost upućujem direktoru Kulturnog centra Banski dvor koji je uvrstio ovaj koncert u program festivala.
NN: Koliko su festivali poput "Jesenje sonate" doprinijeli afirmisanju umjetničke muzike u Banjaluci i slažete li se s konstatacijom većine kolega da je dolaskom Mladena Matovića na čelo Banskog dvora vidljiv kulturni procvat u gradu?
OTAŠEVIĆ: Dolaskom Mladena Matovića na sadašnje mjesto direktora se pokazalo kao izuzetno kvalitetno i uspješno kadrovsko rješenja grada Banjaluka. Sada, više nego ikada, Banski dvor predstavlja bastion kulture i sigurnu kuću za umjetnike. Kvalitetnim programima, brojnim aktivnostima i dobrim i predanim radom cio kolektiv ove institucije nosi epitet izuzetno uspješne porodice koja je stavljena u službu kulturnih potreba građana, osluškujući i prateći težnje i želje brojne gradske publike nudi im izuzetno kvalitetnu kulturnu ponudu. Upućujem im ovom prilikom čestitke i najbolje želje za njihov dosadašnji i budući rad.
NN: S obzirom na to da predajete na smjeru violina, te da ste rukovodilac Katedre za gudačke instrumente na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, ne mogu za kraj da Vas ne pitam kakva je budućnost umjetničke muzike kod nas?
OTAŠEVIĆ: Zaista postoji odrednica umjetničke muzike koja je međutim prilično maglovita u stvarnosti. Skloni smo da umjetničkom nazovemo muziku koju slušamo u specijalnim prilikama, na koncertima i povremeno. No, mislim da u muzici žanrovi skoro ne postoje, postoji dobra i loša muzika. Takođe, mislim da je umjetnička muzika, kako je danas nazivamo, važan dio, ali ipak samo jedan dio muzičke kreacije čovječanstva i čovjekove potrebe da se izražava muzikom. Uz muziku se raduje, tuguje, proslavlja... Te dokle god postoji želja za njom u svakom društvu, biće i umjetničke muzike koja živi i koja se izvodi na radost izvođača i publike. U Republici Srpskoj imamo izuzetno talentovane mlade umjetnike. To govori o muzikalnosti, talentu i sklonosti koje ima narod na čitavom Balkanu. Pa tako možemo primijetiti sjajne mlade izvođače koji osvajaju nagrade i priznanja na muzičkim takmičenjima u inostranstvu, gdje veliki broj njih uspješno reprezentuje velike umjetničke kapacitete ovih prostora. Violina je kao kraljica instrumenata instrument koji je možda i najteže savladati i uspješno nastupati na koncertima. Činjenica da aktivan rad i brojni nastupi domaćih umjetnika, zaposlenih na gudačkoj katedri Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, i ostalim katedrama, koji koncertima u Republici Srpskoj, ali i u Beogradu, predstavljaju naše umjetničke i izvođačke kapacitete, govori nam o postojanju kvalitetnog domaćeg kadra. Zainteresovanost za koncerte i nastupe našeg orkestra predstavlja svojevrsnu podršku našem radu i sposobnosti da u teškim trenucima nađemo i predstavimo dobru i kvalitetnu umjetnost/muziku publici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.