Mićo Kostadinović, autor muzike i tekstova banjalučkog hard rok benda "Komo", na zvaničnom YouTube kanalu ove grupe početkom tekuće 2021. godine objavio je novu pjesmu i spot pod nazivom "Više ja ne govorim".
To je ujedno bio i povod da o samoj pjesmi, svom bendu, ali i underground sceni kojoj pripada "Komo" ovaj muzičar govori za "Nezavisne novine".
NN: U pjesmi se osvrćete, rekao bih, na nesrećno djetinjstvo jedne generacije. Šta je konkretno bila inspiracija?
KOSTADINOVIĆ: Inspiracija su bila ostavljena djeca i djeca bez roditelja, obojena jednim dijelom ličnim iskustvom. Metafore koje se provlače svedu se na jednu riječ - oštećenje. Nadam se da sam izbjegao patetiku i dozu sažaljenja, koja je glavni uzrok loših pjesama.
NN: Refren "Majko, vodi me" može se odnositi i na migracije našeg naroda prema Zapadu. Kako gledate na ovaj fenomen i kakvu nam budućnost prognozirate usljed učestalih migracija i bijele kuge?
KOSTADINOVIĆ: Mi smo kao narod vječito u psihičkoj migraciji, okupirani estetikom 21. vijeka. Budućnost koja nam se cinično smije u lice zahtijeva od nas produktivnost na poljima velike porodice, bez obzira što nismo sposobni ni ribice u akvarijumu da održimo u životu. Moderne internet atrakcije su postale sastavni dio društva, oni nam kroje košulje koje se vežu na leđima bez obzira na to što nam na prvi pogled izgledaju kao svečana odijela za bal pod maskama. Bijela kuga je sastavni dio svega toga i ona mu dođe kao prostitutka koja se udala za sveštenika koji redovno sa đavolom tikve sadi.
NN: Recite nam više o samom spotu i dječjem horu koji je nastupio?
KOSTADINOVIĆ: Spot i scenario je radio Mišo Kojić - "Magnus produkcija", on je radio i prošli spot za pjesmu "Metak", dok produkciju potpisuje Dejan Rakita. Spot prati radnju pjesme, dok u isto vrijeme i zasebno postavlja i odgovara na neka ključna pitanja. Simona Špirko i Maksim Špirko zajedno sa horom "Jedinstvo" su pjevali, dok u spotu glume djeca iz Škole za edukaciju i kreativni razvoj "Dea Nika", koju vodi poznati banjalučki glumac Duško Mazalica.
NN: Bend "Komo" dobio je naziv po romanu Srđana Valjarevića. Koliki uticaj savremena književnost uopšte ima na tekstove muzičara danas i ovdje?
KOSTADINOVIĆ: Bend jeste dobio naziv po Valjarevićevoj knjizi "Komo" i moram da priznam da sam se zbog toga pokajao, ali to nije prvi put da sam se razočarao u nekog koga sam volio da čitam ili slušam. Savremena književnost, nažalost, davno je izgubila uticaj na autore. Rok muzika je pala pod noge hiperprodukcije, a zanemarila je bit svoga postojanja. Za mene lično književnost je u istom rangu sa muzikom i mogao bih nabrojati dosta knjiga koje su uticale na pjesme grupe "Komo".
NN: Bend njeguje tvrđi hard rok i hevi metal zvuk. Koliko ima prostora za svirku takve vrste u Banjaluci i kakva je uopšte sudbina autorskih bendova u ovom gradu?
KOSTADINOVIĆ: Grad Banjaluka ima sluha za underground bendove koliko Zorica Brunclik i Kemiš za snuff filmove. Autorski bendovi su kao što su Jevreji bili u Njemačkoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svirka se svodi na gajbu piva i zabavljanje ušlagirane raje koja čitavu noć čeka da im odsviraš poznati hit.
NN: Na zvaničnom YouTube kanalu imate objavljenih šest pjesama. Kakvi su planovi za dalji rad?
KOSTADINOVIĆ: Planovi su da se stvaraju nove pjesme jer to uvijek neko čuje, bez obzira na brojno stanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.