Muzika

Kristina Ivanović za "Nezavisne": Sredstava nam manjka, talenata i ideja ne

Kristina Ivanović za "Nezavisne": Sredstava nam manjka, talenata i ideja ne
Foto: N.N. | Kristina Ivanović za "Nezavisne": Sredstava nam manjka, talenata i ideja ne

​Banjalučanku Kristinu Ivanović jedni poznaju kao Kiki koja je sa malih ekrana godinama uveseljavala mališane, a drugi kao već odraslu djevojku koja jedinstvenom bojom glasa izvodi patriotsku pjesmu "Zavjet".

Ivanovićeva se školovala na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a potom i na Konzervatorijumu u Trstu, gdje je i trenutno. Pored toga, s vremena na vrijeme, pratioce na YouTubeu obraduje coverom nekih poznatih numera, koje redovno nailaze na pohvale slušalaca iz cijelog svijeta.

U intervjuu za "Nezavisne" Ivanovićeva, koja potiče iz muzičke porodice, između ostalog, kaže da je svi oni koji su gledali "Kiki šou" prepoznaju na ulici i sada, kao i da je to jedan od najljepših perioda u njenom životu.

"Snimiti preko 350 pesama u tri godine sigurno mi je pomoglo u razvijanju glasa, studijskom snimanju, naučenoj komunkaciji s kamerama i umeću brzog, ali kvalitetnog rada", kaže Ivanovićeva.

NN: U posljednje vrijeme do javnosti ponovo dopirete zahvaljujući coverima koje ste objavili, a koji su dobili uglavnom mnoštvo pozitivnih komentara. Koji su to izvođači ili žanrovi koji su Vam inspirativni za obradu i hoćemo li uskoro imati priliku da poslušamo još neki cover?

IVANOVIĆ: Nemam posebnog žanrovskog favorita kad su obrade u pitanju, ili uopšteno u muzici koju privatno slušam. To su obično pesme s kojima mogu emotivno da se povežem i iznesem najbolje iz njih, bile one strane ili domaće. Najčešće su to balade, koje mom glasu najbolje odgovaraju, ali moj muzički repertoar je raznolik i u njemu se može naći sve, od klasike do izvorne muzike. Naravno, u planu mi je da nastavim sa svojim ličnim projektom i da vas, a i sebe, u budućnosti obradujem novim obradama.

NN: Nakon završene Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci upisali ste master u Trstu. Zašto baš Trst i šta je to što Vam nudi tamošnja akademija?

IVANOVIĆ: Poznata je izreka da "svi putevi vode u Rim", međutim svako ko je jednom bio u Trstu, ima želju da se makar još jednom vrati u taj grad. Zahvaljujući Erazmusu, imala sam priliku da jednu godinu osnovnih studija violine završim u Trstu. Međutim, lepota grada, tempo života, mentalitet ljudi i bolje mogućnosti u meni su probudili posebnu ljubav prema tom gradu i želju da tamo nastavim svoje školovanje.

Konzervatorijum nudi veću motivaciju, drugačiji rad i pristup muzici koji meni lično odgovara, te bolju mogućnost za konkretno bavljenje klasičnom muzikom.

NN: Iako je violina instrument za koji se primarno školujete i vokal je ono s čime možete izaći na bilo koju scenu, šta Vam je želja i namjera za neku budućnost, da pjevate, svirate ili i jedno i drugo?

IVANOVIĆ: Nemam nameru da se odreknem jedne ljubavi zarad druge. Iako je moj prirodni instrument glas, mnogo sam vremena provela na savlađivanju prepreka i izazova na jednom od najtežih instrumenata u klasičnoj muzici, violini. U budućnosti sigurno stremim ka tome da te dve ljubavi pomirim i sastavim u jednu, ali ako je to na trenutak nemoguće, da ih makar u isto vreme negujem, kao do sada, violinu u svetu klasične muzike, a glas u svetu moderne. U mom slučaju, sve je to umetnost i jedno bez drugog u svom životu ne vidim.

NN: U Italiji ste imali priliku i da svirate koncert tradicionalne muzike sa Balkana. Kakav je osjećaj izvoditi ovdašnju muziku pred publikom koja nije toliko upoznata s istom i kakve su bile reakcije?

IVANOVIĆ: Po reakciji italijanske publike, mogu da kažem da mi kao narod nismo u potpunosti svesni koliku istinsku lepotu ima i nosi naša tradicionalna muzika. Kada imate želju da takvo iskustvo ponovite, nakon pozitivnih komentara i rada s odličnim muzičarima, onda znate da ste na pravom putu, te s većom motivacijom želite da krenete ka boljem upoznavanju s tradicionalnom muzikom.

NN: Da li su mladi muzičari iz BiH primorani da napuste zemlju kako bi karijeru gradili negdje drugo, ima li ovdje prostora za neki značajniji uspjeh?

IVANOVIĆ: U našem poslu mislim da je prirodno otići i graditi karijeru u gradovima koji su konkretno centar za tako nešto. Takođe, nije nemoguće graditi karijeru iz BiH ako ste talentovani, dobri u tome što radite i naravno ako vas, makar malo, prati sreća. Nažalost, sredstva su ta koja nam manjkaju, a ljudi, talenata i ideje ne.

NN: Koliko Vi zapravo živite i osjećate pjesmu "Zavjet" i želite li, baš kao što to pjevate, da ostanete u svojoj domovini?

IVANOVIĆ: Gde god da sam, smatram sebe nekom vrstom ambasadora RS, koji kroz umetnost, violinu i svoj glas, upoznaje druge narode s mojim narodom, našom kulturom i zemljom iz koje sam. Volim svoj narod, ovo naše parče zemlje te celu našu državu i poštujem sve narode koji u njoj žive. Za mene "Zavjet" nosi jednu univerzalnu emociju, odnosno poruku o ujedinjenoj ljubavi prema otadžbini. Trst nije mnogo daleko, te često obradujem porodicu i prijatelje dolascima. Iako nisam fizički svakodnevno prisutna, moja duša je uvek tamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije