Imam svoj plan rada i života koji zavisi samo od mene. Ko čeka da mu drugi nešto napravi, može čekati do groba.
Vidite da je ova zemlja protraćila 30 godina, a izgleda da će tako i nastaviti. Možda je plan da se ovaj region raseli po svijetu kako se ne bi ponavljao u budućnosti. Ne znam da li ćemo dočekati da BiH napreduje kao zemlja. Ja neću čekati, nego ću ispuniti sve što želim od svoga života.
Rekao je ovo za "Nezavisne" muzičar Elvir Laković Laka, koji je nedavno objavio singl "Mama", a koji će se naći na njegovom trećem albumu. Novo studijsko izdanje trebalo bi da bude objavljeno u prvoj polovini ove godine. Aranžman za pjesmu Laković je radio sa Dinom Šukalom, a produkcijski dio posla obavljen je u studiju u Makarskoj.
"Pjesma dolazi iz mog talenta za muziku i tekst. Imam jedan rokovnik u kojem zapisujem neke riječi i rečenice. Tu je takođe i mobitel u kojem sakupljam sve što bi mogao iskoristiti za pjesmu. Radije sam sakupljač riječi nego neki pisac. Što se tiče muzike, sve dolazi od svakodnevnog sviranja gitare i sakupljanja melodija. U pjesmi 'Mama' sam bio inspirisan nepismenim i nekompetentnim ljudima rekavši u refrenu: 'Tata, što će nam kravata/ Kad ne mogu se oprat/ Naše cipele od blata'", kazao je umjetnik rođen u Goraždu.
NN: Spot za pjesmu "Mama" sniman je na željezničkoj stanici u Sarajevu. Koliko su pruge koje su nekada spajale ljude u ovoj zemlji danas stvar prošlosti?
LAKOVIĆ: Nije bio poseban razlog da snimamo na željeznici. Imamo već 20 spotova, tako da nam je bila potrebna nova lokacija. Odlično su nam izgledali oni stari švedski putnički vagoni, jer smo ljubitelji retro stila. Snimali smo za vrijeme ljeta, tako da je u vagonima bilo sparno kao u sauni. Pitao sam ljude koji tamo rade zašto vozovi više ne spajaju sve gradove regiona. Odgovorili su jednom riječju: "Politika."
NN: Ko danas kroji našu stvarnost?
LAKOVIĆ: Nemam internet ni kablovsku televiziju, gledam svoja posla i družim se sa nekoliko ljudi koje sam odabrao. Mogu reći da sam kreiram svoju stvarnost. Nekad ne mogu da izbjegnem, pa pogledam šta ljudi gledaju i šta im se servira. Čudim se kako odluče da pristanu da im se mozak puni svim tim informacijama ili su toliko dokoni da nemaju o čemu drugom da misle. Kada bi postojale samo dobre informacije, to niko ne bi gledao. Opet bi tražili jad i čemer. Ljudi su pristali sami na to i na kraju su izabrali korupciju i kriminal 30 godina. Opet će glasati za to na sljedećim izborima.
NN: Šta novi album donosi u odnosu na Vaša ranija studijska izdanja?
LAKOVIĆ: Ne znam da li je nešto radikalno drugačije, opet je to sve nastalo iz mog talenta. Sestra Mirela sa kojom nastupam rekla je da joj se sviđaju dvije pjesme pravo, a da je ostalo u redu. Subjektivan sam pa neću donositi nikakve prosudbe. Ne znam samo ko će imati vremena preslušati osam pjesama odjednom. Ni ja ne sjedim i ne slušam cijele albume, nego samo letim od pjesme do pjesme. Takvo je vrijeme i šta ja tu mogu.
NN: Album se snima u studiju Vašeg bubnjara Matka Gaće u Makarskoj. Koliko more izvlači dobru energiju iz Vas?
LAKOVIĆ: Najviše u Makarskoj sjedim u studiju pa i ne vidim more. Danima smo zatvoreni radeći ispred kompjutera. Matko je poseban čovjek, jedan od rijetkih sa kojim se razumjem u svim pogledima. Nemamo problema u komunikaciji, pa nam nije problem kako razriješiti nešto u pjesmi. On je dokaz da se slični ljudi privlače, bez obzira na to gdje žive. Ili smo te srodne duše ili nešto drugo. Baš sam sretan što sam upoznao tog čovjeka.
NN: Kako gledate na muzičku scenu u BiH, pratite li mlade bendove, koga od kolega posebno cijenite?
LAKOVIĆ: Nisam ništa odavno čuo. Došla je ova nova muzika, zbog čega mislim da u sljedećem vijeku neće postojati džez, rok i pop. Ne treba ništa osuđivati, jer mladi donose svoje odluke, kao što smo i mi svoje. Meni se nova muzika ne sviđa.
NN: Nedavno ste izjavili da je genijalno biti nepismen u 21. vijeku. Koliko se danas obrazovni sistem razlikuje u odnosu na period kada ste Vi stasavali?
LAKOVIĆ: Finska ima divan obrazovni sistem, gdje se djeca ne ocjenjuju nego u školi kuhaju, izrađuju predmete od drveta, uče da kroje i šiju, rade kućne i okokućne poslove i sve ono što ih čeka u realnom životu. Ne znam kakav je sistem kod nas, ali sam čuo da neki ljudi koji uče djecu ni sami nisu obrazovani. Kupovina diploma i ostale malverzacije su još jedna potvrda da nema svijetle budućnosti u ovoj zemlji.
NN: Nekoliko godina živjeli ste u Sjedinjenim Američkim Državama, kako gledate na tu zemlju danas?
LAKOVIĆ: Bio sam u Njujorku, to je čaroban grad. Da sam mogao da se bavim muzikom tamo, nikada se ne bih vratio. I sada, kada vidim neki film o tom gradu, dođe mi da plačem što mi život ne prolazi na Menhetnu. Ne pratim ništa da bi mogao reći nešto o SAD. Kada sam bio tamo, mržnja između crnaca i bijelaca je bila ogromna. Tamo je gore nego kod nas. Kod nas moraš prvo reći kako se zoveš da bi te neko mrzio ili volio.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, radite li na nekim novim projektima?
LAKOVIĆ: Nadam se da ćemo sretno izdati album i nadam se da neće doći do nuklearnog rata. A ako i dođe do njega, cijelo čovječanstvo će prvi put zračiti pozitivno.
Mediji moraju da nas kontrolišu
NN: Donedavno je glavna tema bila pandemija virusa korona, danas je to rat u Ukrajini. Zašto, da li nam neko nameće slike i tonove u kojima danas živimo?
LAKOVIĆ: Mediji moraju da kontrolišu kako i o čemu da misliš, šta da kupuješ i da proizvode strah da misliš da je dobro samo što si živ da sjediš i šutiš. Uspjeli su u tome. Ljudi su pristali i to je postao normalan način života. Ali dobra je vijest što svakog dana možeš da izabereš drugo i drugačije, pa izvoli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
