U vrijeme samih početaka rock'n'rolla i djece cvijeća "Grateful Dead" bili su poznati po specifičnom odnosu sa svojim poklonicima. Legendarni Jerry Garcia ničim nije upućivao da bi se mogao razviti u showbizz mogula mada je to mogao.
Ako bismo tražili današnji ekvivalent obostrane lojalnosti benda i publike svakako bi `Linkin Park` bio neizostavan dio te priče. Šest godina je prošlo od nastanka `Linkin Park Undergrounda` (LPU), fan kluba grupe. Prilikom učlanjenja članovi dobijaju čitav set prateće ikonografije: majice, trzalice, CD-ove, a valjda i mustre za odgovarajuća tatoo obilježja. Da ne napominjemo kako je LPU osnovan tačno godinu dana nakon prvog albuma grupe `Hybrid Theory`.
Mike Shinoda kao srednjoškolac inficira se muzikom `Anthraxa` i `Public Enemya`. Na koledžu za dizajn u Pasadeni upoznaje DJ-a Josepha Hahna, multimedijalnog genija. A kada im se pridružio Chester Bennington, dečko sa nevjerovatnim glasovnim potencijalom, zaokružen je temeljni trojac grupe koja će prvi album prodati u gotovo 20 milona primjeraka. `Minutes To Midnight` najavljivan je kao `mračan, emotivan i melodičan`.
Dobra je to ploča, produkt američke savremene heavy metal škole. Rick Rubin koji je radio sa `Peppersima` i `Beastie Boysima` odlično je ispeglao cijelo tuce pjesama. `Wake` je jednominutni uvod, kao lijeni oblak iz kojeg će da opali grom - žestoka `Given Up`. Izuzetno melodična `Leave Out All The Rest`, sladunjavi refren (ali to nije hendikep!) na kojem bi im i Skid Row pozavidjeli. `Bleed It Out' i `Hands Held High` su gitarski hip-hop, a `Shadow Of The Day` na svoju ploču bi uvrstio i Robbie Williams.
`No More Sorrow` je rokačina, kao koračnica, ali je refren `po pravilu` i te kako pjevljiv. Nema šta, jako dobra ploča.