Seks simbol osamdesetih godina Marina Perazić vratila se svojim muzičkim korijenima i zajedno sa Davorom Toljom priprema povratničke nastupe grupe "Denis & Denis", a prvi bi trebalo da bude za doček Nove godine u Rijeci.
"Do ponovnog okupljanja grupe došlo je na inicijativu Tolje, autora svih kompozicija, koji je izrazio želju da dolično proslavi tridesetu godišnjicu prvog koncerta, koji je održan u Rijeci. Tada, koncem te 1982. godine, još nismo imali album, pa smo bili predgrupa već afirmirane zagrebačke grupe 'Boa'", pojašnjava Perazićeva.
Nakon turbulentnog perioda u kojem se često selila i nije imala posla, pa stoga i prihvatila da učestvuje u hrvatskom i srpskom izdanju rialiti šoua "Farma", posljednje dvije godine se smirila u Novom Sadu, sa svojim kćerkama, gdje je i instruktor zumbe. U međuvremenu je epitet seks simbola zamjenio onaj gej ikone. O svemu tome za "Nezavisne" govori pjevačica hitova "Soba 23", "Voli me još ovu noć" i mnogih drugih.
NN: Za prvi koncert ste izabrali vašu rodnu Rijeku, odakle je sve i počelo. Zbog čega Rijeka i hoće li uslijediti neka veća turneja?
PERAZIĆ: Upravo iz razloga što je tu sve počelo, Rijeka je izabrana za prvi veliki koncert i to za sam doček Nove godine. Želja nam je da proslavimo taj jubilej u našem gradu, koji nam nažalost nikad do sada nije dao taj dobar osjećaj potpunog prihvaćanja, koji je svakom od nas ipak najbitiji. Prethodno ćemo imati bar dva manja koncerta kako bi se bend zagrijao i provjerio kako funkcionira na djelu. Zasad je potvrđena "Tvornica" u Zagrebu 7. decembra, a nadamo se da će tome prethoditi koncert u nekom klupskom prostoru u Rijeci. Negdje od početka marta, kad okopne snjegovi, jer je to meni, primorki, osobito važno, planiramo započeti s koncertnom aktivnošću po Hrvatskoj i svim većim gradovima bivše Jugoslavije.
NN: Koju populaciju očekujete na koncertima, da li su to oni stariji koji pamte "Program tvog kompjutera", "Sobu 23"... ili neku mlađu?
PERAZIĆ: Stariju generaciju je teško izvući iz kuće, ali se nadamo da će nama to uspjeti, jer su sigurno željni da se prisjete hitova iz svoje mladosti. Te će ih pjesme zasigurno, bar na trenutak, vratiti u to bezbrižno mladalačko doba, dok se mlađa populacija, ipak, očekuje u većini, jer oni po inerciji idu na mjesta gdje se očekuje dobra zabava. Roditelji su u današnje vrijeme oskudice, koja se sve više osjeća, skloni da se odriču u korist mlađih misleći da je njihovo vrijeme prošlo! Mi ćemo im dokazati da nije tako, jer ako nije prošlo naše vrijeme da nastupamo, nije prošlo ni njihovo da uživaju u životu. Sretni smo što se naši hitovi redovno vrte na svim radijskim postajama, pa su poznati svim generacijama, koje će moći s nama zapjevati, ne samo iz sveg grla nego i iz dubine duše.
NN: Da li se još sjećate svih pjesama?
PERAZIĆ: Naravno da ih se sjećam! Većinu izvodim na svojim nastupima. Nakon prve probe shvatila sam da moram ponoviti samo nekoliko tekstova. Melodije nisam zaboravila.
NN: Hoćete li ući i u studio ili je to samo kratkotrajno okupljanje za koncerte?
PERAZIĆ: Zasad planiramo samo koncerte, ali vjerujem da će naše zajedničko druženje i muziciranje inspirirati Davora da napravi neku novu pjesmu. Atmosfera na prvoj probi kod kuće uz klavir bila je fantastična! Još postoji ta sinergija.
NN: Da li je vremenska pauza uzela danak u odnosu s njim?
PERAZIĆ: Odnos s Davorom je profunkcionirao odmah čim smo se sreli nakon punih 25 godina. Druženje je bilo spontano i vrlo zabavno, baš kao nekad.
NN: Šta je, po vašem mišljenju, to nešto posebno što je krasilo i isticalo grupu "Denis & Denis" prije 30 godina i održalo je i danas popularnom?
PERAZIĆ: Ono što je presudno za opstanak svake grupe su svakako hitovi, pa tako i za našu, a "Denis & Denis" ih ima baš dosta i traju. Nastali su još davnih osamdesetih i formirali su i oplemenili ukus tadašnje publike. Danas u poplavi kiča ili prosječne glazbe, koja se previše ne izdvaja i lako zaboravlja, te pjesme odišu osobenim i prepoznatljivim stilom, te i danas zvuče zanimljivo i svježe, pa samim tim vrše izuzetno pozitivan uticaj na formiranje ukusa mlađih naraštaja. To su, jednostavno, pjesme za sva vremena.
NN: Važite za gej ikonu, a sami ste izjavili da često pjevate po gej klubovima. Zbog čega taj epitet?
PERAZIĆ: Čini se da me gej populacija oduvijek voljela. Nema nas mnogo koje ulazimo u tu kategoriju. Veliki je kompliment biti miljenica te populacije, jer imaju visoke kriterije i vrlo istančan ukus. Sve žene koje ta populacija podržava i voli imaju nekoliko zajedničkih imenika. To su žene s jedinstvenim stilom, s nekom dozom glamura, snažne ličnosti, kreativne i sposobne, prodorne i borbene. Posljednjih nekoliko godina vrlo često pjevam na mjestima njihovog okupljanja. Predivna su i vrlo zahvalna publika. Uvijek se osjećam obožavanom, a posebno uživam dok sve pjesme pjevaju sa mnom. Obožavam svoje gej prijatelje, ne samo zato što mi godinama pomažu da izgledam lijepo, nego zato što su obrazovani, informirani i jako zabavni. Razumijem ih i maksimalno podržavam, te se zalažem da ostvare svoja prava, pa je sasvim prirodno da sam ove godine proglašena gej ikonom. Biti gej ikona je statusni simbol. Jako se ponosim tom etiketom, za razliku od one tako banalne i površne titule seks simbola iz osamdesetih.
NN: Jedno vrijeme ste bili nezadovoljni izgledom i životnim okolnostima. Da li se to danas promijenilo?
PERAZIĆ: Vjerujem da je moj fizički izgled bio posljedica unutarnjeg nezadovoljstva. Moj život je bio vezan za Rijeku, jer su moje kćerke kad su ušle u pubertet i tinejdžerske godine opet imale veću potrebu da što više vremena provodim u njihovoj blizini. Malo sam vremena posvećivala svojoj karijeri, pa je stoga naša financijska situacija vremenom postajala sve ozbiljnija. Kada sam došla u bezizlaznu situaciju, 2009. sam pristala na veliki kompromis i provela ukupno 22 tjedna, prvo na hrvatskoj, a potom na srpskoj "Farmi". Po izlasku iz rialitija imala sam višak kilograma koji me činio vrlo nesretnom. Sramila sam se svog izgleda, pa sam odlučila da se pozabavim svojom vanjštinom. Vrlo brzo sam se vratila u prihvatljiv, čak prilično zadovoljavajući oblik i to upravo zahvaljujući zumbi, te sam se stoga odlučila da položim licencu za instruktora. Danas se time bavim i uživam u tom poslu, koji je prilično naporan, ali me izuzetno ispunjava rad sa ženama koje se nakon svakog mog treninga osjećaju jako dobro same sa samom sobom. Prilično je dobar osjećaj da doprinosiš pozitivnim promjenama u nečijem životu.
Zumba kao satisfakcija
NN: Živjeli ste na relaciji Beograd - Novi Sad - Rijeka, a prije toga u Njujorku. Zašto sad Novi Sad?
PERAZIĆ: Već duže od dvije godine živim u Novom Sadu, a zasad planiram da i dalje ostanem tu s mojim kćerkama, u gradu u kojem nakon mnogo godina boravka u Njujorku ponovno živi njihov otac. Smatram da je od presudnog značaja za zdrav mentalni razvoj ženske djece da dobro upoznaju svog oca i imaju s njim opušten odnos. Ja sam svoju satisfakciju našla u zumbi. Započela sam već treću sezonu rada kao trener zumbe. Rijeka je prelijep grad, u kojem sam formirala osnovu svoje ličnosti, a također tu su i moje kćerke živjele punih 12 godina lišene nekih loših utjecaja. Sve te godine provele smo s mojim ocem, koji nam je pomagao da preživimo, jer u Rijeci nisam mogla naći nikakav posao, a pokušavala sam na razne načine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.