Marinko Rokvić je duže od dvije decenije u prvoj narodnjačkoj ligi pjevača. Snimio je desetak singl ploča i duplo više albuma. Prestao je da ih broji. Spisak njegovih hitova nije lako napraviti. Na svakom albumu, bilo je poslastica za muzičke sladokusce: "Snegovi beli opet veju", "I pijan i trezan", "Polomio vetar grane", "Potražiću oči zelenije", "Da volim drugu ne mogu", samo su neke od njih. Nedavno je oduševio prijedorsku publiku na gradskom trgu. Tim nastupom je još jednom pokazao da ima svoju publiku u pripadnicima više generacija, te da mu epitet jednog od najboljih pjevača narodne muzike još pristaje.
NN: Kako Vam se dopala prijedorska publika i da li ste zadovoljni kako je protekao nastup?
ROKVIĆ: Možda ne znate, ali ja sam porijeklom iz ovim krajeva, tačnije iz Petrovca, tako da sam i emotivno vezan za djetinjstvo provedeno u tom kraju. Imao sam više ponuda za novogodišnju noć, ali kako su se organizatori javili među prvima, upravo zbog te veze sa ovim dijelom bivše Jugoslavije, odabrao sam Prijedor.
NN: Možda da se vratimo malo unazad i da nam kažete nešto o Vašim počecima, o svojim prvim koracima u svijetu muzike.
ROKVIĆ: O kako to bješe davno .... Kada je u pitanju moja muzička karijera, njeni počeci vezani su za školske dane, za neke školske priredbe kada su mnogi uvidjeli da "dijete ima talenta" i da će od njega nešto biti. Poslije osnovne škole otišao sam u Beograd, tu sam bio član jednog kulturno-umjetničkog društva. Uporedo sa školovanjem, pjevao sam po beogradskim lokalima što je slično kao što danas mladi pjevači nastupaju po splavovima. To su u to vrijeme bili ti restorani. Prvu singl ploču snimio sam 1975. godine sa dvije pjesme. Prvi veći uspjeh bio je 1977. godina, kada sam nastupio na Ilidžanskom festivalu gdje sam pjevao pjesmu "Momak veseljak" koja se puno slušala i dan-danas se sluša.
Već sljedeće godine ponovo sam nastupio na tom, tada prestižnom festivalu sa pjesmom "Zanela me svjetla velikoga grada" koja je postala jedna od mojih najvećih hitova. Tu su i "Snegovi beli opet veju",a prvi i najveći uspjeh je pjesma koju sam snimio 1982. godine "Da volim drugu ne mogu", što je bio i veliki komercijalni uspjeh, jer je taj album prodat u fantastičnim 500.000-600.000 primjeraka. Poslije toga slijedi niz pjesama, da ne budem neskroman ako kažem sve hit do hita, kao što su "Svađalice moja mala", "Polomio vetar grane" i tako redom, već davno sam prestao da brojim pjesme koje sam snimio.
NN: Kada sad pogledate unazad, da li je nakon toliko godina trajanja, bio logičan slijed uspjeha i trajanja?
ROKVIĆ: Naravno da sam želio da tako bude, mada niko nije mogao da predvidi sve ove lijepo što mi se već više do dvije decenije dešava. Moglo je da krene i u kontra smjeru. Smatram da sam imao i dosta sreće i mogućnost da sarađujem sa pravim ljudima, pravi izbor pjesama i dobra diskografska kuća sve je to potrebno za uspjeh, nije potrebno biti samo dobar pjevač.
NN: Pretpostavljamo da je ćete se složiti da je kvalitet bio presudan.
ROKVIĆ: To ne sporim, mada je pored kritičara, moj najveći uspjeh to što toliko godina moja pjesma traje kod publike različitih generacija, koji prepoznaju moje pjesme i rado ih slušaju.
NN: Šta mislite o mladim zvijezdama, o raznim takmičenjima koja izbacuju nova imena na estradnom nebu?
ROKVIĆ: Čini mi se da tu nema nekog kvaliteta, na prste se mogu izbrojati oni kojima se predviđa neka budućnost u svijetu muzike. Tako je i sa pjevačima iz moje generacije. Ako nisu imali kvalitet kao predispoiziciju za uspjeh, čim su prestali da snimaju nove pjesme, više ih se niko i ne sjeća. Kvalitet je uvijek bio presudan, koji naravno ide uz talenat. Preko noći se ne možće postati zvijezda, ako nema ovih drugih elemenata.
NN: Vi imate i nasljednika, mladi Nikola Rokvić je omiljen među mlađom publikom, a kritičari mu predviđaju sjajnu nuzičku karijeru.
ROKVIĆ: Nikola je naslijedio sve najbolje od mene i pretenduje da me prevaziđe. To je i moja želja, nije što je moj, ali jedan je od rijetkih talenata, ima taj božji dar - glas i talenat što su predispozicije da bude velika zvijezda.
NN: Čuli smo da pored kompozicija koje priliče njegovoj publici, izvodi sa dosta uspjeha i stare narodne pjesme.
ROKVIĆ: To je veoma bitno, on izvornu muziku veoma dobro pjeva i što me još više raduje iz dana u dan sve više voli taj izvorni zvuk, gdje njegov kvalitet još više dolazi do izražaja. To je prije pet godina bilo nezamislivo, nije dao ni da se pomene da negdje izvodi neku staru narodnu pjesmu, a sada je već drugačije i to podržavam.
NN: Koliko često nastupate zajedno?
ROKVIĆ: Ponekad, mada on više voli sam, da ne ispadne da je tatin sin. Na početku su ga često oslovljavali kao "Marinkov mali", međutim, on je davno prevazišao tu vezu i sam se izborio za ono što je danas.
NN: Da li ćete Vašu publiku obradovati nekom novom pjesmom?
ROKVIĆ: Novi album samo što nije izašao, poslije nekih četiri do pet godina, od kada je objavljen album "Skitnica", ali da sačekamo da izađe, pa da sama publika da svoj sud o novom materijalu.