U siromašnoj blues sceni u BiH svako osvježenje i više je nego poželjno. Još ako je u pitanju bend koji okuplja, za blues, neobično mlade, ali izuzetno perspektivne muzičare onda je to zaista zlata vrijedno. A blues je upravo ono što okuplja četvoricu mladih banjalučkih muzičara oko benda "Crossfire".
Epitet `banjalučki` međutim, momci pokušavaju da potisnu, ističući da biti dio tzv. muzičke scene Banjaluke, ruku na srce, i nije njihov životni san. Oni žele i više i bolje. A ono što najviše žele jeste - praviti dobru muziku. Manojlo Savanović Mane (vokal, usna harmonika), Zoran Stojadinović (gitara), Marko Stančević - Stanča (bas) i Siniša Lakić - Sina (bubanj) prije gotovo dvije godine počeli su s prvim probama, da bi, prije nešto manje od godinu dana krenule i njihove prve svirke.
`Svirali smo u više banjalučkih klubova kao što su 'Hard Rock' ili 'Castra', ali smo nastupali i u drugim gradovima BiH, prije svega nekoliko puta u Prijedoru, Gradišci itd. Kao predgrupa 'Balkan Expressu' na motorijadi u Prnjavoru doživjeli smo veoma neobično iskustvo, kada su organizatori odlučili da nam kamion s otkrivenom ceradom ponude kao stejdž. Bilo je to stvarno smiješno. Ali, iskren da budem, u državi kakva je naša, mi drugo i ne očekujemo. Ovdje je sve smiješno, nepredvidivo, mizerno i provincijalsko, toga jednostavno moramo biti svjesni`, priča pjevač Manojlo.
Ipak, ma kako to paradoksalno zvučalo, da svako zlo sa sobom nosi i nešto dobro potvrđuje činjenica da u Banjaluci ne postoji nešto što bi se moglo okarakterisati kao bluz scena.
`Osim 'Tabacco Blues Banda', koji spada u stariju gardu muzičara, trenutno smo jedini bluz bend u gradu i, ma koliko to ružno zvučalo, za nas kao pojedinačni sastav, tako loša situacija mogla bi da bude od velike koristi. Ljudi su željni bluza i na svirkama su prosto oduševljeni onim što im nudimo. Tako da usljed nedostatka konkurencije, vjerujem da bismo kod ovdašnje publike svejedno jako dobro prolazili`, objašnjava Mane.
A to na šta publika reaguje, kako kaže, jeste jedna energična, električna, brza, prodorna i, uz sve to, moderna forma bluza, nastala, prije svega, po uzoru na muziku Džona Mejela i Stivija Reja Vona.
`Svjestan sam da, i u mnogo većim i naprednijim sredinama nego što je Banjaluka, muzika kakvu mi sviramo ne može da izađe iz određenih okvira popularnosti. O onom pozitivnom obliku komercijalizacije ne vrijedi ni misliti. A gledajući iz ove perspektive, gdje ljudi imaju samo minimum informacija, stanje je još 'tanje'. Ljudi se navikavaju na ono što im se nudi, a ono što im se nudi je… Ma, uostalom, ne bih da zvučim uvredljivo`, negoduje Mane na ovdašnje stanje u oblasti muzike.
Ipak, momci kažu da su zadovoljni. Jedino što im je bitno jeste dobra svirka i uživanje u muzici, a toga imaju sasvim dovoljno. Ostalo je manje važno.
`Improvizacija zauzima veoma visoku poziciju kada je u pitanju muzika koju mi pravimo. Stoga neko silno upinjanje za snimanjem albuma, silno promovisanje i slične stvari koje karakterišu većinu mladih bendova, kod nas nisu prisutne. Ono zbog čega bi nam u ovom trenutku bilo kakav materijal bio potreban jeste prvenstveno zbog naše želje da malo izađemo van okvira grada i zemlje, na inostrane festivale i slično`, objašnjava Mane.
Tako će u veoma skoroj budućnosti u studiju u kojem vježbaju, Crossfireovci napraviti prvi demo na kome će se naći tri obrade (Džon Mejel, Stivi Rej Von i Geri Mur). Ovaj demo dostaviće i `Exitu`, a eventualnom pozitivnom odgovoru nadaju se upravo računajući na pomenuti `manjak bluza` u ovom dijelu Evrope.
I tako, ni najmanje skromni, već, naprotiv, samo svjesni situacije u kojoj su prisiljeni da žive, ovi pronicljivi mladi ljudi i talentovani muzičari, kako se čini, od samog su starta dobro svjesni šta žele, a još više onoga što nikako ne žele da private. Linija do koje su spremni na kompromise već sada je jasno ocrtana.
Oni će svirati svoje, a ko voli, nek' izvoli.