Iako je prošlo 17 godina od smrti Milana Mladenovića, jednog od najznačajnijih umjetnika bivše Jugoslavije, legenda o njemu živi s istim žarom.
Šarmer, kojeg većina žena i dalje smatra za prototip savršenog muškarca, svojim nesebičnim radom ostavio je dubok trag u muzici koju rado slušaju pripadnici svih generacija.
Sa samo 36 godina Mladenović je ostavio neizbrisiv trag u rok muzici na našim prostorima, a mada se polemisalo da je imao sidu i bio narkoman, uzrok smrti ovog srcelomca bio je rak pankreasa.
Mladenović je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, gdje je i živio do polaska u osnovnu školu. Njegov otac Spasoje, rodom iz Kruševca, bio je oficir Jugoslovenske narodne armije, a majka Danica domaćica iz Makarske. U šestoj godini s porodicom se preselio u Sarajevo, gdje je živio narednih nekoliko godina, o čemu je rekao: "Sarajevo je vjerojatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, i to je trajalo tih šest-sedam godina koliko sam živio tamo... Bio sam klinac s naočarama i nosio tango gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Garija Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam se preselio u Beograd."
Njegovi prvi ozbiljni koraci u muzici dogodili su se krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka u bendu "Limunovo drvo", koji je nastupao po gitarijadama, u Domu omladine i Studentskom kulturnom centru (SKC) u Beogradu.
Iako u početku nije imao podršku roditelja za izbor muzike kao životnog puta, ipak su ga podržali već nakon prvog hvalospjeva u novinama, koji je veoma brzo uslijedio.
Za razliku od posljednje decenije u kojoj je živio, početak osadesetih ostao mu je u predivnom sjećanju jer je mogao bez ikakvih stega da uživa u beskrajnoj ljubavi koja je u tom periodu vladala među ljudima.
"Osamdeset prva, druga i možda treća bile su veoma interesantne godine jer je tada bila manija žurki po Beogradu i postojao je određeni krug ljudi koji se ludo zezao. Nešto u vazduhu je visilo, neka dobra atmosfera, svi su bili zajedno i svi su imali simpatije za svoje bližnje", bile su riječi slavnog Mladenovića, zabilježene u monografiji "Dječak iz vode" autora Flavija Rigonata.
Godine 1980, zajedno s Dragomirom Mihajlovićem, Dušanom Kojićem i Ivanom Vidovićem, Mladenović osniva svoj prvi značajniji sastav "Šarlo akrobata". Objavili su jedan album pod nazivom "Bistriji ili tuplji čovjek biva kad...", nakon čega je došlo do raspada grupe usljed nesuglasica između Kojića i Mladenovića.
Sa Dragomirom Mihajlovićem, kojeg je upoznao još u Jedanaestoj beogradskoj gimnaziji, a potom s njim studirao na Filološkom fakultetu, osnovao je bend "Katarina II". Tada im se prvi put pridružila Margita Stefanović Magi, koja je Mladenovića osvojila svojom muzikalnošću i sluhom. Ipak, dvije godine kasnije zbog čestih sukobljavanja bend se raspao. Mihajlović je polagao pravo na ime benda, a Mladenović i Stefanovićeva, Bojan Pečer i Ivan Fece Firči odlučili su da osnuju novi bend sa sličnim nazivom "Ekatarina Velika" ili jednostavno EKV. Grupa je snimila sedam ploča, a kroz njenu postavu prošlo je mnogo ljubitelja rokenrola.
Slava koju je stekao i brojni obožavaoci koji su ga pratili kao frontmena EKV-a nisu mu pričinjavali zadovoljstvo. Mladenović je želio da ljudi vole njegovu muziku, a ne njega.
Međutim, najupornije su bile djevojke koje su ga pratile, ljubile, za njim vrištale. Ipak, iako se o njegovom privatnom i intimnom životu veoma malo zna, posljednje godine proveo je s Majom Maričić, koja je bila njegova životna ljubav, a upravo toj djevojci posvećena je i pjesma "Oči boje meda". U tom periodu, negdje početkom devedesetih, njegovo srce po svaku cijenu željela je da osvoji i novinarka Luna Lu, a to joj je nakratko pošlo za rukom u periodu kada su Maričićeva i Mladenović bili raskinuli.
Koliko o njegovim ljubavima, polemisalo se i o tome da li je koristio opijate. Njemu bliski ljudi tvrde da je bio izuzetno odgovoran, strog, posvećen čitanju i nikada narkoman, dok drugi zastupaju mišljenje da je umro od AIDS-a, koji je dobio kao posljedicu dugogodišnjeg konzumiranja narkotika.
"Nije baš prijatno kada ljudi žele s vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigdje da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju", govorio je Mladenović.
Početkom 1992. godine s članovima bendova "Partibrejkers" i "Električni orgazam" osnovao je projekat "Rimtutituki", čija je muzička aktivnost bila koncentrisana na antiratnu propagandu koja je u to vrijeme trajala na području bivše Jugoslavije.
Njihov najpoznatiji singl "Slušaj 'vamo!", s ključnim refrenom "Mir, brate, mir", izdaje B92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.
Kada je sa "Rimtutitukijem" ovi bendovi tokom posljednjeg rata trebalo da gostuju u Banjaluci, Mladenović je iz protesta otkazao nastup zato što je eksplozivom srušena najstarija i najpoznatija banjalučka džamija Ferhadija iz 1579. godine.
"Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al' sam nešto ružno sanjao", izjavio je legendarni muzičar povodom dešavanja koja su obilježila devedesete godine.
U avgustu 1994. godine nakon nastupa grupe na Festivalu u Budvi, Mladenović biva prebačen u bolnicu gdje je ustanovljeno da ima rak pankreasa, a poslije tri mjeseca teške borbe s bolešću, odnosno 5. novembra 1994. godine, preminuo je izuzetno iscrpljen i sa svega 35 kilograma.
"Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine", riječi su kojima je završena njegova monografija.
Diskografija s EKV-om
- "Ekatarina Velika" (1984)
- "S vetrom uz lice" (1986)
- "Ljubav" (1987)
- "Samo par godina za nas" (1988)
- "Dum dum" (1991)
- "Neko nas posmatra" (1993)
Misterija
Najapsurdnija činjenica je da je osamdeset odsto članova, bližih saradnika i prijatelja najupečatljivijeg jugoslovenskog benda "Ekatarina Velika" mrtvo. Basista Bojan Pečer umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998. godine, klavijaturistkinja Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine u Beogradu, a uzrok njene smrti nikada nije zvanično potvrđen, mada se vjeruje da je umrla od posljedica intravenoznog korištenja droge. Ostali članovi benda preminuli su od side, Ivan Vidović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine, što čini tragediju ovog benda još većom. Uprkos svemu legenda o njima i dalje živi istom snagom kao i osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka.
Plato
Plato ispred Doma omladine u Beogradu nosi ime frontmena grupe "Ekatarina Velika" Milana Mladenovića, a ploču s njegovim imenom u julu je otkrio posljednji menadžer EKV-a Dušan Ercegovac.
Liberalno-demokratska partija pokrenula je u martu inicijativu da prostor ispred Doma omladine bude nazvan po Milanu Mladenoviću, a Skupština Beograda je u junu prihvatila tu inicijativu, podržanu sa 10.000 potpisa građana.
Dah anđela
Početkom 1994. godine Milan Mladenović je boravio u Brazilu, gdje je s Milanom Subotićem Subom, nekadašnjim frontmenom grupe "Rex Ilusivi", snimio posljednji album "Dah anđela".
Kako je Mladenović tada rekao, "to je neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem". Umro je prije nego što je "Dah anđela" izašao na tržište.