Beogradski pank-rok bend "Dža ili bu", koji čine prijatelji iz istog naselja Vračar, trebalo bi na ljeto da izda novi album.
Frontmen benda Nebojša Simeunović Sabljar, nadimak je dobio jer mu je otac, dok je radio u Africi na naftovodu, znao da lovi sabljarke.
On je tekstopisac i pjevač benda, koji se bavi i video-montažom, a realizovao je nekoliko spotova, reklama i film Sonje Savić. Dok je trajala pauza u bendu od nekoliko godina, učestvovao je i u muzičkom projektu "Chernobyl in House".
NN: Posljednji album ste izdali 2007. godine, ali ste nekoliko novih pjesama izveli na koncertu. To znači da spremate novi album?
SIMEUNOVIĆ: Da. Svirali smo tri pesme sa albuma koji još nema ime i nije snimljen, ali lagano ga sviramo na koncertima, da ga ljudi čuju. Trebalo je već da uđemo u studio, ali zbog Nove godine i praznika to smo odgodili za februar, tako da mislim da će album izaći na leto, ako sve bude u redu.
NN: Napravili ste dužu pauzu. Prestali ste svirati na početku NATO bombardovanja iz, kako ste rekli, moralnih razloga. Koji su to razlozi bili?
SIMEUNOVIĆ: U jednom trenutku smo se smorili od svega, jer kada smo radili album "Kao da ničeg nije bilo", mnogo smo uložili i truda i rada i nade, a radili smo ga negde 1.000 sati u studiju i onda taman kada je izašao, desilo se bombardovanje. Imali smo zakazane koncerte, ali je sve otkazano i raspalo se. Tako nas je uhvatilo neko stanje da nam se ne radi, dok smo svirali onako da se okupimo i napravimo probe, jedino nismo svirali svirke i radili novi materijal.
NN: Dok je trajala ta pauza, Vi ste pokrenuli novi projekat "Chernobyl in House". Je li on sada definitivno ugašen?
SIMEUNOVIĆ: Godine 2000. izašao je jedan album za kuću "Active time". Zadnjih godinu rada smo uradili tri ili četiri nove stvari, a u međuvremenu smo radili još nešto, tako da bi sada mogli da sklopimo album, ali nakon 10 godina da nešto izdamo, ne znam koliko ima smisla. Neke stvari mogu da se nađu na Internetu, jer ih radimo i kačimo na Internet. Gitarista tog benda nastavio je posle toga da radi u "Dža ili bu", kada je naš basista otišao, a drugi pevač Aleksandar Grujić je pevao srednjovekovnu muziku u "Renesansi".
NN: Nakon prvih nekoliko albuma, koji su trajali 45 minuta, promijenili ste i dužinu trajanja, ali ste i promijenili stil i postali ste "žešći". Da li je to prirodno došlo?
SIMEUNOVIĆ: Prirodno, nikada nismo razmišljali o tome, jer smo radili stvari kako su neke stvari uticale na nas i kako su dolazile. Menjali su se i ljudi i to je zajedno uticalo na promene, koje su neminovne. Meni bi barem bilo dosadno da celi život sviram jedno te isto i tako nalazim neki novi fazon. Naš zvuk i karakteristika ipak ostaje.
NN: Da li je na vaš zvuk i ideju uticalo to što ste svi sa Vračara i znate se od djetinjstva?
SIMEUNOVIĆ: Naravno, prva postava je bila iz iste ulice, ulaz do ulaza. U kontaktu smo i sa Goranom, bivšim gitaristom, koji je u Americi osnovao novi bend. Prije toga je imao bend "God dog" sa bubnjarom "Death Kennedysa".