Muzika

Nemanja Bogunović za "Nezavisne": Slaba izdvajanja za kulturu rađaju nekulturne ljude

Nemanja Bogunović za "Nezavisne": Slaba izdvajanja za kulturu rađaju nekulturne ljude
Foto: Mario Bralić | Nemanja Bogunović za "Nezavisne": Slaba izdvajanja za kulturu rađaju nekulturne ljude

Nemanja Bogunović, gitarista svjetskog glasa, u pratnji kvinteta "Strings Attached" otvorićete ovogodišnje četvrto izdanje Internacionalnog muzičkog festivala "Jesenja sonata" 6. oktobra u Kulturnom centru Banski dvor.

Gost na koncertu će biti Snežana Savičić Sekulić, sopran i prvakinja opere Narodnog pozorišta u Beogradu, a zainteresovani ulaznice mogu kupiti na biletarnici Banskog dvora svakim radnim danom u periodu od 12 do 18 časova po cijeni od 5 KM. 

Gitarista i kompozitor Nemanja Bogunović je dugi niz godina prisutan na internacionalnoj koncertnoj sceni, nastupao je kao solista sa vodećim simfonijskim orkestrima i kamernim sastavima u Srbiji i Americi, a iza njega je pet studijskih albuma, zbirka kompozicija za gitaru, kao i dvije knjige transkripcija i aranžmana.

Pred nastup u Banjaluci o samom koncertu, svojoj karijeri i statusu umjetničke muzike u svijetu i kod nas govorio je za "Nezavisne".

NN: Koji repertoar očekuje publiku na otvaranju "Jesenje sonate"?

BOGUNOVIĆ: U prvom delu koncerta publici ću predstaviti svoje autorske kompozicije, pisane za gitaru i gudače, koje sam snimio na svom poslednjem albumu, a u drugom delu koncerta publika će imati priliku da čuje dela Kačinija, Pučinija, Vila Lobosa, Rahmanjinova i Albeniza. Takođe, u drugom delu koncerta imaćemo zadovoljstvo da podelimo scenu sa našom istaknutom operskom pevačicom Snežanom Savičić Sekulić.

NN: "Jesenja sonata" ove godine doživljava četvrto izdanje. Iako relativno nov, ovaj festival se visoko kotira u umjetničkim krugovima, ali i kod banjalučke publike. Koliko su ovakvi festivali, po Vama, značajni za kulturni i uopšte zdraviji život jedne sredine?

BOGUNOVIĆ: Festivali poput "Jesenje sonate" nikada nisu bili potrebniji publici nego u današnje vreme. To kažem zbog toga što se danas putem medija mladim ljudima plasiraju razni nekvalitetni sadržaji, koji mogu na veoma loš način da utiču na formiranje njihove ličnosti. Zato je veoma važno da postoje i festivali gde se publika može sresti sa nečim što oplemenjuje i nečim što ima neprolaznu umetničku vrednost.

NN: Prošle godine u martu pred samo zatvaranje prouzrokovano pandemijom održali ste koncert u Njujorku o kojem su mediji pisali u superlativu i na kojem ste predstavili svoj autorski kompakt-disk "Bogunović plays Bogunović, with Strings Attached". S obzirom na to da nam se u međuvremenu dogodila pandemija, koliko su svježi utisci s ovog koncerta?

BOGUNOVIĆ: Sticajem nesrećnih okolnosti naš koncert u "Karnegi holu" je mesecima bio poslednji nastup na velikoj sceni te prestižne dvorane, što zvuči potpuno neverovatno. Ujedno, to je i nama bio jedan od poslednjih kontakata sa publikom i sigurno je da su zbog toga utisci svežiji nego što bi bili da u međuvremenu mnogi nastupi nisu bili otkazani. Iskreno se nadam da ćemo uskoro moći da se vratimo našem životu i radu pre pandemije, a njujorški koncert ćemo svakako dugo pamtiti.

NN: Postoji li razlika između Vaših koncerata pred njujorškom publikom u odnosu na, recimo, koncerte u nekom malom mjestu u unutrašnjosti Srbije?

BOGUNOVIĆ: Mogu da kažem da je osnovna razlika u tome što u manjim mestima, zbog ograničenih sredstava, često nastupam sam, odnosno bez kvinteta, pa samim tim doživljaj ne može biti isti. To su onda neki intimniji koncerti, koji opet imaju neku svoju draž. Ipak, najradije nastupam sa svojim kvintetom "Strings Attached" jer tada dobijamo taj "pun zvuk" i publika tako može da u potpunosti oseti i doživi moje kompozicije. Kada nastupamo u punom sastavu, zaista ne pravimo razliku da li sviramo u nekom većem ili manjem mestu. Uvek damo sve od sebe, što publika ume da prepozna.

NN: Kako je pandemija uticala na Vaš stvaralački rad?

BOGUNOVIĆ: Kako nisam bio u mogućnosti da redovno nastupam, okrenuo sam se pisanju novih kompozicija i aranžmana. Na taj način sam se trudio da ostanem uposlen i aktivan.

NN: Koja je sudbina umjetničke muzike danas na globalnom nivou? Da li joj je potrebna veća popularnost, veći uticaj ili je sve baš kako bi i trebalo da bude?

BOGUNOVIĆ: Umetnička muzika na globalnom nivou ima svoju publiku i mislim da nije ugrožena. Naravno da može uvek da bude i popularnija, a to se podstiče podizanjem svesti o tome koliko je, ne samo umetnička muzika, već umetnost uopšte bitna za razvoj jednog ljudskog bića. Podizanje svesti o tome bilo bi od velikog značaja na ovim našim prostorima.

NN: Poznajem mnogo gitarista koji su odustali od ovog instrumenta prije navršene tridesete godine. Koji je razlog ovakvog fenomena: nedostatak upornosti, nedostatak ljubavi prema instrumentu ili povratne reakcije i manjak mogućnosti za pristojnu egzistenciju?

BOGUNOVIĆ: Siguran sam da je u pitanju ovo poslednje što ste naveli, jer jako je teško biti umetnik u sredini gde konzumiranje umetnosti nije svakodnevna ljudska potreba.

NN: Obrazujući se, svirajući i putujući po svijetu spoznali ste prednosti i mane ovdašnje kulturne i politike uopšte u odnosu na neki drugi prostor. Da imate moć ministra kulture, šta biste mijenjali po pitanju kulture u Srbiji i generalno na prostoru bivše Jugoslavije?

BOGUNOVIĆ: Borio bih se za to da se za kulturu iz budžeta izdvaja puno više novca, jer u zemlji gde se za kulturu ne izdvaja dovoljno novca rađaju se nekulturni ljudi. Takođe, ukoliko bi zakonski bilo moguće, ukinuo bih sve rijaliti programe, a ukoliko to zakonski nije moguće, istrajao bih u tome da se ti programi drastično oporezuju, kao i da im se dozvoli emitovanje isključivo u noćnim terminima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije