Album "Krug", posljednje zvučno zabilježeno svjedočanstvo kultne grupe "EKV", s akustičnog koncerta održanog u maju 1994. godine u Prištini, svega pola godine prije smrti Milana Mladenovića, dugo se smatrao izgubljenim, gotovo "mitskim" snimkom.
Dvostrukim CD-om, snimkom ovog koncerta, u izdanju "MASCOMA" stavlja se tačka na opus jedne od najznačajnijih domaćih rok grupa i "krug" se zaista zatvara (nakon izdanja "Iznad grada", snimka s koncerta iz Sava centra 1993 . godine).
"Na upravo objavljenom albumu Krug instrumentarij je sveden na akustičnu gitaru i klavir. Milan i Margita ostali su, poslije svega, sami, ali ih to, sudeći po materijalu zabilježenom na ovom dvostrukom koncertnom ostvarenju, nije nimalo omelo u nastojanju da u svakom trenutku daju sve od sebe. Očigledno i ispravno odlučivši da nove okolnosti prilagode sebi (umjesto obrnuto) stvorili su još jednu nadahnutu i blistavu varijaciju EKV za koju je jedino šteta što nije duže potrajala. Svedena na same osnove, isključena iz svega osim mikrofona, muzika EKV prezentovana je u jednom drukčijem obliku, ali s istim nivoom strasti i potpunog, nesebičnog predavanja. U tom smislu nastup Milana i Margite čiji se snimak nalazi na ovom albumu uzbudljivo je, dirljivo i bez sumnje vrlo ekskluzivno svjedočanstvo dostojanstvenog smiraja jedne izuzetne karijere", kaže Aleksandar Žikić, muzički kritičar i autor jedne od najvažnijih knjiga o EKV-u "Mjesto u mećavi".
Jedan od ljudi koji su direktno sarađivali s članovima grupe "Ekatarina Velika" je i srpski likovni umjetnik Vuk Vidor, koji je za njih radio omote za albume "Ljubav", "Samo par godina za nas" i "Dum Dum", kao i redizajn posljednjeg album.
Kako kaže, za EKV se uvijek vezivala svojevrsna "mračna estetika".
"Bili su ozbiljan rck bend, napravili su ozbiljne pjesme koje nisu bile ni sretne niti komercijalne. Tekstovi su bili duboki i istraživali su tu tamnu stranu. Bilo je očigledno da njihov vizuelni identitet treba biti ogledalo svega toga. U studiju smo preslušavali pjesme i ja sam već tad dobijao neke prve asocijacije, potom bih to njima pokazivao, a uglavnom su bili otvoreni za sve moje prijedloge, jer ipak sam Milana tjerao da prisloni pištolj na čelo, pljune metak ... Konkretno taj metak bio je simbol njegove poetike i njegovih riječi, onoga što je napisao", rekao je on.
(B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.