Muzika

Nikola Kolja Pejaković za "Nezavisne": Muzika je najčistija umjetnost, najbliža Bogu

Nikola Kolja Pejaković za "Nezavisne": Muzika je najčistija umjetnost, najbliža Bogu
Foto: Facebook | Nikola Kolja Pejaković za "Nezavisne": Muzika je najčistija umjetnost, najbliža Bogu

Nikola Kolja Pejaković renesansni je umjetnik iz Banjaluke, dokazan u oblasti pozorišta, filma, televizije i muzike. Muzika je u njegovom životu posebno bitna.

Od nje je sve počelo još u djetinjstvu i ovaj umjetnik se muzici uvijek, bez velikih ambicija, vraća. Prvi koncert pred publikom održao je u Beogradu 2015. godine tek nakon tri snimljena studijska albuma: "Kolja i smak bijelog dugmeta" (1999), "Kolja" (2009) i "Grobovlasnici" (2013). U međuvremenu, tačnije 2018. godine, snimio je i album "Četiri prsta". To je bio prvi album koji je aktivno ili na bilo koji način promovisao. Nakon što je sa bendom postao koncertno aktivan, ispostavilo se da su i starije Koljine pjesme imale takoreći alternativni život, da su poznate i priznate te da i te kako postoji "kritična masa" koja ih sluša i koja rado dolazi na koncerte "Grobovlasnika". Ovo prvenstveno važi za Srbiju, gdje Kolja aktivno nastupa u posljednjih osam godina, ali autor ovih redova zna da se Pejakovićeva muzika sluša i u Banjaluci dobrih četvrt vijeka. To se pokazalo tačnim i 2016. godine, kada je Kolja održao prvi koncert u rodnom gradu, ali vjerujemo da će se pokazati i 9. juna tekuće godine na tvrđavi Kastel, kada će Kolja i "Grobovlasnici" odsvirati drugi koncert u karijeri u gradu na Vrbasu. Ovaj koncert stiže pred peti studijski album koji će nositi naslov "Sreća i druge brige", a koji je Nikola Kolja Pejaković najavio u razgovoru za "Nezavisne". Pored starijih, banjalučka publika će ovaj put na Kastelu premijerno čuti i neke nove Koljine pjesme, a pred nastup, o muzici, umjetnosti i kulturi, govorio je za naš list.

NN: Da li je koncert u rodnom gradu ostvarenje Vašeg sna iz vremena kada ste svirali na školskom igralištu osnovne škole "Filip Macura" (današnja "Jovan Cvijić") ili sebe nikad niste vidjeli kao nekog ko nastupa pred masom ljudi?

PEJAKOVIĆ: Počeo sam da sviram gitaru sa sedam godina. Prvo pojačalo i električnu gitaru otac mi je kupio u prvom srednje, možda malo ranije. Iako sam odmah počeo da sviruckam po bendovima (pokojni Boro Sjerikov, jedan vrlo talentovan gitarista, mi je pozvonio jednom na vrata i rekao: "Bi l' sviro, čuo sam da imaš pojačalo i gitaru"), nikad nisam imao san da se bavim muzikom, da živim od toga i sviram pred ljudima. Prvi album "Mama, nemoj plakati" snimljen je da bude snimljen, da se zabilježi ta muzika, nismo tad ni Voja ni ja željeli da se proslavimo ili da uzmemo neke pare. I sad imamo isti odnos prema tome. Nama se ta muzika svira i mi volimo to, što bi Voja rekao - tru-ti, tru-ti...

NN: U Beogradu, Novom Sadu i generalno u gradovima Srbije češće nastupate nego u Banjaluci. Da li zbog toga što je "najteže biti prorok u sopstvenom selu" ili je nešto drugo u pitanju?

PEJAKOVIĆ: Razlozi su jednostavni. Niko nas ne zove. Čim nas je neko pozvao, mi smo došli. Ali, znaju ljudi da u Banjaluci nema poštene sale za koncerte ove vrste. Borik ima problem s akustikom, to je fiskulturna sala, nije koncertna dvorana. Takođe, postoji ideja da se na školskom igralištu OŠ Jovan Cvijić (nekad "F. Macura"), na Čairama, napravi jedan veliki koncert i da se tako oda priznanje tom prostoru i tom igralištu odakle je sve krenulo.

NN: Koje su prednosti solističkih koncerata u odnosu na festivale?

PEJAKOVIĆ: Ne bih dublje analizirao taj fenomen. Od "Vudstoka" naovamo, postoje argumenti i za i protiv takvih manifestacija. Ja, lično, volim da sviram festivale.

NN: U jednoj pjesmi opjevali ste "Lajv ejd". Da li ijedan muzički događaj danas u svijetu može biti pandan ovome i okupiti toliko ljudi?

PEJAKOVIĆ: Možda i može. Ne razmišljam o tome. Napisao sam pjesmicu o tome i rekao sve šta mislim o toj lakrdiji.

NN: Na albumu "Četiri prsta", koji je objavljen prije nepunih pet godina, nalazi se 19 pjesama. Da li se neka od njih posebno izdvojila, ako sudimo po povratnim reakcijama slušalaca koje ste u međuvremenu dobili?

PEJAKOVIĆ: Uvijek se izdvoje neke pjesme. Žao mi je što nisam uradio spotove za sve pjesme, jer je to jedan od neizostavnih kanala komunikacije i pjesme koje se ne prebace u sliku, kao da i ne postoje, nažalost. Međutim, hit sam sebi prokrči put. Pjesma "Može malo sutra" je i bez spota postala slušana.

NN: Po izlasku albuma "Četiri prsta" kazali ste da je to Vaš najzreliji album. Koje su prednosti zrelosti i iskustva, a koje mladosti i viška energije, kada je u pitanju muzika?

PEJAKOVIĆ: Važno je da čovjek osluškuje sebe i mijenja se u skladu sa onim što se u njemu mijenja i pomjera. To mi se čini da je važno za svaku ljudsku djelatnost. Slušaj sebe i odjek svijeta u sebi, i svoga Boga, Hrista, u srcu.

NN: Da li je u pripremi novi album i, ako jeste, možete li nam nešto otkriti o istom?

PEJAKOVIĆ: Album je gotov. Na ploči, disku, kaseti i USB-u, biće 14 pjesama. Voja i ja smo više nego zadovoljni, e, sad, šta će reći narod, to ćemo vidjeti...

Naslovi albuma je "Sreća i druge brige" i mislim da će već u junu biti objavljen.

NN: Početkom ove godine nagrađeni ste Ordenom Republike Srpske i tom prilikom istakli ste da ko ne voli Republiku Srpsku, ne voli ni Vas. U vezi s tim, recite nam šta je za Vas patriotizam i kako prepoznati one koji zloupotrebljavaju patriotizam zarad lične koristi?

PEJAKOVIĆ: Patriotizam je otvorenost, skromnost, okrenutost sabornosti, a ne sebi i svojoj guzici. Patriotizam je lojalnost precima, a ne trenutnoj koristi i interesu. Ako nemaš osećaj ljubavi prema otadžbini i svom narodu, onda si samo jedan umišljeni, egoistični crv koji misli da se sve na svijetu okreće oko njega. Patriotizam podrazumijeva i razumijevanje tuđeg patriotizma. Pravi patriota shvata druge patriote i cijeni druge narode isto onoliko koliko i svoj, ništa manje. Ukoliko se radi o narodima, naravno, a ne o političkim konstrukcijama i interesima.

NN: Nedavno je završeno snimanje serije "Koža", koja će zaokružiti banjalučku trilogiju. Šta nam možete otkriti o ovoj seriji, kad možemo očekivati premijeru i koliko ste zadovoljni atmosferom na snimanju i snimljenim materijalom?

PEJAKOVIĆ: Ja sam zadovoljan što je "Bosonoga" napravila nešto; nešto, ako smijem da kažem, značajno. Brankica Janković i Saša Hajduković pokazali su kako se radi posao i u gotovo nemogućim uslovima, na mjestu koje nema ni tradiciju ni uslove za takvu djelatnost. Tek će vrijeme koje dolazi pokazati o čemu se tu u stvari radi. Mi radimo i za naše potomke, ostavljamo nešto što šalje poruku i našoj djeci i unucima, u mediju koji je danas u upotrebi. Ovo je nastavak napora da se da smisao postojanju Fakulteta dramskih umjetnosti u Republici Srpskoj, Akademije koja školuje i glumce i reditelje i producente i montažere i direktore fotografije i snimatelje itd. Ovo je pionirski posao.

NN: Audio-vizuelni centar Republike Srpske proslavio je dvije godine postojanja. Koliko ste zadovoljni radom ovog centra?

PEJAKOVIĆ: Ta institucija je bila neophodna, ali trebaće vremena da pokaže i dokaže zašto je to tako. Mi, generalno, treba da shvatimo da su kultura i umjetnost najvažnije ljudske djelatnosti. Možda je samo poljoprivreda važnija. O vjeri ne govorim, jer je vjera temelj života i, kao i naša djeca, stoji na posebnom mjestu u životu svakog od nas.

NN: Prošle godine u Narodnom pozorištu Republike Srpske premijerno je izvedena komedija "Hrkači" za koju potpisujete tekst, režiju i muziku. Odnosno, s obzirom na to da je ranije urađena - muziku, koja se odlično uklopila u radnju predstave, posudili ste od samoga sebe. Smatrate li da je i ovo jedan od primjera da je muzika zapravo jedna od najžilavijih i najprimjenjivijih umjetnosti?

PEJAKOVIĆ: Muzika je najčistija umjetnost. Najbliža Bogu.

NN: Šta mislite o takozvanoj političkoj korektnosti u umjetnosti?

PEJAKOVIĆ: Pojam korektnosti u sebi sadrži zrno laži. A laž, u bilo kom obliku i količini, otruje i zatruje sve ostalo. Svaki oblik licemjerja je neodrživ i ne treba ga promovisati i ojačavati.

NN: Čime se trenutno bavite na profesionalnom planu?

PEJAKOVIĆ: Sve ono od čega živim, radim. Zahvalan sam Bogu što me drži na zemlji. Slava Bogu za sve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije