Gitarista, pjevač, tekstopisac i producent Norman Biker je na bluz sceni Velike Britanije od ranih sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, tokom karijere svirao je sa mnogim bendovima i sarađivao sa najvećim muzičarima bluz, rok, džez, soul i pop muzike, kao što su Džek Brus, Čak Beri, Badi Gaj, Kris Leri Garner, Lovel Fulson i Bi Bi King.
U razgovoru za "Nezavisne" legendarni umjetnik iz Mančestera i član Kuće slavnih bluza govorio je o svojim počecima, onome što je muzika kojoj je posvetio svoju stvaralačku energiju i život bila nekada i danas i planovima za budućnost. Biker je sa sastavom "Norman Beaker Trio" u četvrtak nastupio u Banjaluci i promovisao studijski album "Running Down the Clock", koji je izašao 2020. godine.
"Grad je lijep, ali vrijeme je, nažalost, bilo kao u Mančesteru. Ipak, ovo je sjajno mjesto sa sjajnim ljudima", rekao je Biker.
NN: Kako ste počeli da se bavite muzikom?
BIKER: Doživio sam saobraćajnu nezgodu, oporavljao sam se od nje. Imao sam sedam godina, nisam imao šta da radim. Želio sam da igram fudbal (smijeh). Otac mi je kupio gitaru kako bi mi dao da nešto radim dok sam bolestan u krevetu. Učio sam da sviram, išlo je veoma sporo jer u to vrijeme nije bilo mnogo ljudi koji su svirali gitaru od kojih sam mogao da učim. Danas možete da odete na YouTube ili učite od drugih gitarista. Prošlo je mnogo vremena dok nisam naučio da odsviram i zapišem jedan akord. Uvijek sam pratio muzička dešavanja, ali nikada nisam razmišljao da će mi to biti posao. Postao sam muzičar jer za "normalan" posao koji sam radio nisam imao vremena. Bio sam primoran da postanem muzičar (smijeh).
NN: Gdje je bluz bio kada ste Vi počinjali, a gdje je danas?
BIKER: Bluz je u početku dolazio iz džeza i pomalo iz rokenrola. Danas je to više rok sa uticajima bluza. Danas je to više bendovska muzika sa mnogo gitarista. Postalo je zabavnije. Mislim da se danas ljudi osjećaju malo lakše oko pisanja pjesama. Bluz se mijenjao. Pogledajte Madija Votersa, koji je svirao na električnoj gitari pa prešao na fanki. Sve se mijenja i nema ništa loše u tome. Ali osjećaj je i dalje isti. Polja pamuka, vozovi. Ne možete da pišete i pjevate pjesme o okruženju u kojem niste bili. Mnogo je lakše kada ste u temi. Svi znamo priče o dugim vezama, ali niko ne zna kako je biti prosjak na ulici ako to nije bio.
NN: Šta je suština bluza kao muzike?
BIKER: Mislim da su to lične emocije. Sa folk muzikom se radi o okruženju, recimo Jorkšir ili Mančester. Bluz je više individualna veza s ljubavlju ili poslom, dobrim i lošim raspoloženjem. U bluzu mora da se svira ono što se misli. Možete da vidite dosta dobrih gitarista koji prave svakakve face i imaju različite scenske nastupe, ali vidi se da li to nose u sebi ili ne. Kada sam počinjao, nisam bio neki svirač, ali sam osjećao da se nešto događa. Treba imati efekat na publiku, bez obzira da li se radi o sreći ili tuzi. Nešto se dogodi. Date im nešto drugačije u životu na sat vremena.
NN: U januaru 2017. godine ste primljeni u Kuću slavnih bluza u San Dijegu. Kakav je to osjećaj i kolika je čast naći se tu?
BIKER: Osjećao sam se veoma čudno, kao kada u školi položite ispit i kažete sebi odlično. To je sjajno. Nisam tada ni znao da postoji Kuća slavnih bluza. Znam mnogo nevjerovatnih gitarista kao što su Toni Metfild ili Mik Tejlor iz "Rolling Stonesa" koji nisu u njoj. Mislim da nisam primljen u Kuću slavnih samo za sviranje nego i za organizaciju koncerata. Roberta Planta i Džimija Pejdža sam doveo da zajedno sviraju na festivalu. Prije toga nisu pričali 15 godina. Mislim da sam primljen u Kuću slavnih za životno djelo. Jedan sam od osam ljudi iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske koji je primljen u Kuću slavnih. Rori Galager recimo nije u njoj. To je ono što mi znači. Da sam dvadeset peti tamo vjerovatno mi ne bi bilo čudno. Jedan od tih osam je i Mik Džeger.
NN: Svirali ste sa Čakom Berijem, možete li da kažete nešto o njemu i tom iskustvu?
BIKER: Kada sam bio dijete, svi su voljeli Čaka Berija. Gledao sam njegove koncerte nekoliko puta prije nego što sam zasvirao s njim. Bio je nevjerovatan, imao je veliku energiju. Kada sam radio s njim prvi put shvatio sam da je on u stvari ipak jedan tih tip.
NN: Bi Bi King je svojevremeno za Vas rekao da ste nešto poput bijelog Fredija Kinga. Koliko Vam to znači?
BIKER: Te riječi su za mene veće nego ulazak u Kuću slavnih. Fredi King je bio moj omiljeni muzičar. Mnogo ljudi će reći da sviram kao on, ali nije tako. Ne mogu da sviram kao on. Bi Bi King je bio veoma moderan i profesionalan. Sve mu je bilo šou, kao neki kabare.
NN: Planirate li rad na novom albumu u narednom periodu?
BIKER: Trebali smo da izdamo album ove godine u januaru, ali basista nam je bio bolestan pa smo to odgodili. Imali smo onda i dosta svirki. Počećemo da ga snimamo naredne godine u februaru. Ako ja potrajem još, izaći će i album uskoro. Sigurno ću potrajati jer imam još mnogo toga da doživim (smijeh).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
![Biker u razgovoru sa novinarom "Nezavisnih"](http://galerija.nezavisne.rs/m/20221124141450152592.jpg "Biker u razgovoru sa novinarom "Nezavisnih"")