BANJALUKA - Bilo je to u proljeće 2012. godine i u meni je za nijansu bilo više drskosti i mladosti. U salonu izdavačke kuće "Prometej" u Novom Sadu zajedno sa nekolicinom pjesnika govorio sam stihove naizust i moja dobra forma svakako je izazivala reakcije publike. Program je organizovalo "Brankovo kolo", a sa nama nastupila je i njihova dugogodišnja saradnica Ljiljana Petrović.
Iako već u godinama, žena sa gitarom u ruci upisana u istoriju kao prva predstavnica Jugoslavije na Pjesmi "Evrovizije", izazvala je čudo. Nakon nekoliko uvodnih rečenica u kojima je rekla kako se uvijek rado odaziva na poziv "Brankovog kola" jer su ona i Branko Radičević rođeni u istom gradu, u istoj rijeci se kupali, kako se taj grad nekada zvao Brod i kako je poslije podijeljen na slavonski i bosanski - čudo je zapravo izazvao njen glas. Reakcije publike više nije bilo potrebno pratiti, jer sam se i sam pretvorio u uho. U meni više nije bilo ni zrna drskosti. Slušajući glas Ljiljane Petrović postiđen pomislih kako bi, da slučajno i ja imam takve vokalne mogućnosti, ulicom hodao lud, ništa nikad ne bih radio i uprkos sopstvenoj propasti prolaznike bi uvijek čašćavao pjesmom. Zašto neko ko tako pjeva i ko se tako smije ikada išta drugo radi, pitao sam se.
"Ako se ikada budemo rastali, neka to ne bude u proleće, jer teško je gledati sve druge ljubavi kako se rađaju dok naša umire", stihovi su koje sam čuo tog proljeća prije osam godina, a koji mi danas u svijesti odzvanjaju na vijest o smrti Ljiljane Petrović. Preminula je u utorak u Novom Sadu, gradu u kojem je provela većinu života. Na vijest o njenoj smrti oglasio se i Nenad Grujičić, pjesnik, direktor "Brankovog kola" i čovjek koji mi je omogućio da uživo čujem čuvenu umjetnicu, koja se povukla sa estrade i posvetila pjesništvu još krajem sedamdesetih godina.
"Redovno je nastupala na našim programima na Stražilovu, u Sremskim Karlovcima i Novom Sadu. Putovala je s nama tragom života Branka Radičevića, u Slavonski Brod, Vukovar, Zemun, Temišvar, Beč... Sa čuvenim programom 'Pevam pesnike' nastupala je decenijama na mnogim pesničkim manifestacijama u zemlji i svetu. Komponovala je i uz gitaru nadahnuto pevala vrhunske pesnike: Branka Radičevića, Lazu Kostića, Tina Ujevića, Ivu Andrića, Stevana Raičkovića, Vesnu Parun, Miku Antića, Desanku Maksimović, Branka Miljkovića i druge", kazao je Grujičić u izjavi za "Nezavisne".
Karijera Ljiljane Petrović još od samih početaka vezana je za pjesnike, jer je tekst za pjesmu "Neke davne zvezde" sa kojom je 1961. godine nastupila na Pjesmi "Evrovizije" napisao Miroslav Mika Antić. Ostalo je zabilježeno da je na nastup u Kan otišla u pratnji Mike Antića, njegove žene Bube, spikerke Saše Novak i Jože Privšeka. Tada joj je poznati pjesnik rekao da ne pokazuje fascinaciju blještavilom i luksuzom šou-biznisa u kapitalizmu, jer oni dolaze iz socijalističke zemlje. Petrovićevu, koja je nastupila u haljini šivenoj rukama njene majke Katice, blještavilo svakako nije interesovalo. To se vidjelo i godinama kasnije.
"Bila je i pesnikinja i slikarka, sa večitim osmehom i lirskim zanosom u svemu što radi, retko umetničko biće krilatih talenata. Učinila je za 'Brankovo kolo' izuzetno mnogo, kao malo ko, neponovljivo, bila je izuzetan prijatelj i saradnik, sve što nam je darivala predstavlja bescen-blago jedne originalne umetničke sudbine. Dobitnica je 'Velike povelje Brankovog kola' za životno delo, 'za nadahnuti doprinos lepoti i moći poezije, stvaralačku radost i ljubav prema pesnicima i ljudima, na tragu božanskog dara Branka Radičevića'", ističe Grujičić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.