Donijećemo našu raznovrsnu stariju i noviju muziku u Banjaluku. Još imamo osjećaj da nismo bili na turneji kako treba s našim albumom "Tamotaït" zbog pandemije virusa korona.
Pokušaćemo da odvedemo publiku na putovanje u pustinju, rekao je za "Nezavisne" Osman Ag Mosa, pjevač, gitarista i tekstopisac benda "Tamikrest", koji 15. aprila nastupa u gradu na Vrbasu.
"Tamikrest" je uz "Tinariwen" najprepoznatljiviji pustinjski bluz bend naroda Tuarega na svijetu. Često ih nazivaju "duhovnim sinovima Tinariwena". Pustinjskom bluzu pristupaju sa ekspresivnim udaraljkama, melodijama gitare i ritam sekcijom. Na Tamašek jeziku (mala grupa od četiri individualna jezika kojim govore ljudi na saharskom području sjeverne Afrike) "Tamikrest" znači veza, unija, čvor, koalicija. Članovi grupe dolaze iz različitih zemalja (Mali, Niger, Alžir i Francuska).
"Mi smo bend i kada sviramo zajedno, svako donese svoj način sviranja. U pjesmama neki dijelovi počinju rifom, drugi dio melodijom ili ritmom. Zatim svaki muzičar dodaje svoj doprinos. Ideja je bila da zadržimo zajedničku nit koja dolazi iz Tamašek muzike i da je prenesemo kroz različite svjetove koji potiču iz naših uticaja ili susreta na našim putovanjima", objašnjava Ag Mosa.
NN: Pripadate narodu Tuarega koji je publici u našem regionu slabo poznat, možete li da kažete nešto više o Vašim počecima i tradicionalnoj muzici?
AG MOSA: Naš muzički stil potiče od tradicionalne muzike koju su u prošlosti svirale žene. Tradicionalno, žene u zajednici Kel Tamašek svirale su muziku na "imzad" i "tende" bubnjevima. Osamdesetih godina prošlog vijeka dogodila se gitarska revolucija u izbjegličkim kampovima u Libiji. To je naš rok. Postoji kontinuitet u ritmovima, modusima, određenim temama kao što je nostalgija, ali i prava revolucija u zvučnosti i društvenom aspektu pjesama.
NN: Koja je bila prvobitna poruka Vaše muzike?
AG MOSA: Ove pjesme su pozivale na revoluciju i pobunu protiv malijske države. Očigledno je ovo bila velika revolucija u Tamašek muzici. Želimo da živimo slobodno kao nekada. Da nastavimo i širimo svoj identitet i našu kulturu. Nakon perioda kolonizacije naša zemlja i narod podijeljeni su između pet zemalja. To su Libija, Alžir, Mali, Burkina Faso i Niger. Nama vladaju ljudi koji ne znaju ništa o našoj tradiciji.
NN: U Maliju se vodio i građanski rat. Koliko je teško odrastanje u takvim okolnostima?
AG MOSA: Naša situacija u pustinji je danas veoma ekstremna. Svim ljudima je veoma teško odrastati u takvim okolnostima. Djeca nemaju lak pristup obrazovanju... Kao umjetnik vidim samo jedno rješenje, a to je da dobijemo vlastito pravo da donosimo odluke i teritoriju za naš narod. Sve što nam preostaje je nada. Zato smo naš posljednji album nazvali "Tamotaït", što znači promjena ka pozitivnom. Promjena u smislu kraja sukoba koji već nekoliko godina muči sjeverni Mali i širu regiju, te promjena u smislu mogućnosti uspjeha u vlastitoj otadžbini. Ovo je muzika rođena iz misli, snova, inspiracije i kolektivnog eksperimentisanja. Nadam se da će naša muzika natjerati ljude da shvate našu situaciju. Možda će se ljudi mobilisati da nas podrže. Ja sam putnik. Moj kofer je spreman. Uvijek imam gitaru na leđima. Ne živim nigdje, ja sam svuda i nigdje. Tokio, Pariz, Alžir, Kidal... Živim kao nomad. Ako se ikada odlučim za stabilan život, želim živjeti napušten, daleko od potrošačkog društva. To bi mogla biti i pustinja kakvu sam prije poznavao. Pustinja prije dolaska džihadista, ajkula, dronova i aviona.
NN: Stvarate li muziku na putovanjima o kojima ste govorili?
AG MOSA: Sve pjesme koje smo napisali nastale su na putu, radi se o dugim putovanjima. Od Sahare do Zemlje izlazećeg sunca (Japan). Sve što sam doživio na tom putu me je inspirisalo, bilo je dosta pozitivnih i negativnih iskustava. Inspirisala me je i muzika koju sam slušao tokom tog putovanja.
NN: O kojoj se muzici radi?
AG MOSA: Neke pjesme potiču sa napuštenog japanskog ostrva, druge iz Kapadokije, na istoku Turske. Slušao sam dosta turske i japanske muzike, moderne i tradicionalne. Bilo je tu dosta bluza i rok muzike. Posebno benda "Pink Floyd", Erika Kleptona i B.B. Kinga. Ali me je inspirisala i situacija u kojoj živim, odnosno politička situacija. Moji ljudi žive u ovim teškim uslovima. Ovo je uvijek izvor inspiracije za moju muziku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
