Bosanskohercegovački folk pjevač Osman Hadžić, iza kojeg je deset objavljenih studijskih albuma, kaže da je konačno vrijeme da nakon 20 godina muzičke karijere iz diskoteka i klubova pređe u neke veće dvorane.
"Ovih dana pregovaram sa menadžerima. Sam sam organizirao snimanje albuma, promocije. To je lako, ali koncerte ne mogu sam organizirati. Fali mi čovjek koji bi vodio moje poslove, ja ne znam voditi menadžerske poslove. Organizirati koncert u dvoranama poput 'Zetre', 'Skenderije', može iskusni menadžer. Mora biti čovjek koji zna to. Vrijeme je da iz kafanskog i klubskog ambijenta pređem u dvorane", rekao je Hadžić, te dodao da ima dovoljno iskustva, a i pjesama za solistički koncert u nekoj dvorani.
NN: Izdali ste novi, deseti album. Kako Vam se čini sad kad je sve završeno?
HADŽIĆ: Album "Ponovo se volimo" radio je veliki broj ljudi. Godinu i po smo to pripremali. Krenulo je sve sa "drim timom", pa nastavljeno sa Eldinom Huseinbegovićem i Mahirom Sarihodžićem, onda su tu pjesme Marine Tucaković, Romaria, Pere Stokanovića, koji mi je napisao veliki hit "Ti mene ne voliš", Dragan Brajević, Muhamed Šehić Hamić. Mnogo svirača je sviralo, radio sam u pet-šest sudija u Sarajevu, Beogradu i Njemačkoj. Uglavnom očekujem da će ovaj album ponoviti album "Prezime".
NN: Ima li neka pjesma koju biste posebno izdvojili s ovog albuma?
HADŽIĆ: Pa zasad sigurno "Dunja žuta". Za ovu pjesmu smo snimili i spot.
NN: Prva promocija Vašeg novog albuma bila je u Beogradu. Kako je beogradska muzička scena reagovala na Vaše nove pjesme?
HADŽIĆ: Bilo je dobro. Mnogo mojih kolega i novinara je došlo na promociju. Bio je i bh. ambasador u Beogradu. Mogu vam reći da su tamošnje novine objavile odlične kritike. Prezadovoljan sam.
NN: Uživate u dobrim knjigama. Jednom ste rekli da ste na početku karijere inspiraciju pronalazili u književnim djelima Meše Selimovića, Ernesta Hemingveja. Koliko danas posvećujete vremena čitanju?
HADŽIĆ: Volim Mešu Selimovića, posebno "Tvrđavu" i "Derviš i smrt", jer otkrivaju unutarnju dušu Bosne i bosanskih naravi na način kakav u svakodnevnom životu ne prepoznajemo na prvi pogled. A sklonost ka avanturama i putovanjima, želji pojedinca da traga za nepoznatim, pronalazim u djelima Ernesta Hemingveja. Čitam mnogo i sad, ali su mi posljednjih nekoliko godina u rukama njačešće knjige Orhana Pamuka. Fasciniran sam njegovim umijećem pisanja. Čitam uglavnom u avionu, jer nemam vremena, a pošto često putujem, onda mnogo i čitam. Najbolji Pamukov roman meni je "Snijeg".
NN: Imate troje djece, iskazuje li neko od njih želju da krene Vašim stopama?
HADŽIĆ: Mlađi sin pokazuje afinitet, ali više vole fudbal.
NN: I Vama je bila želja da zaigrate u nekom od bh. fudbalskih timova?
HADŽIĆ: Da nisam pjevač, opet bih bio pjevač. Davno mi je bio san zaigrati u fudbalskom meču na "Koševu", "Marakani", "Maksimiru"... A danas bi to samo i jedino bio muzički nastup pred prepunim gledalištem ovih stadiona.
NN: Koga od kolega s estrade najviše cijenite i ko je imao najviše uticaja na Vašu karijeru?
HADŽIĆ: U početku je moj otac najviše imao uticaja na moju karijeru, jer on mi je dao podršku i pored toga što sam imao siguran posao. Da se on protivio, sigurno ne bih bio pjevač. A što se tiče kolega, najviše uticaja na mene imao je Dino Merlin. Imao sam sreću da njemu budem pretpjevač na njegovim turnejama po Evropi i od njega sam puno naučio i on mi je uzor u bavljenju ovim poslom.
NN: Jednom ste rekli da biste se voljeli pojaviti na "Eurosongu". Da li i sad to želite?
HADŽIĆ: Pa, da, ali da mi Dino napiše pjesmu. Mogu pjevati i pop, pjesme su mi pisali i Dino i Hari Varešanović, blizak sam ja i tom žanru.
NN: Šta mislite kako će u Njemačkoj na "Eurosongu" proći pjesma Dine Merlina?
HADŽIĆ: Mislim da će dobro proći. Pozitivna je i lepršava. Živim u Njemačkoj i mislim da će se to ljudima tamo dopasti. Scenski nastup je dobar.
NN: Iza Vas je 20 godina pjevačke karijere. Postoji li neka pjesma koju biste Vi izdvojili i koju najradije otpjevate?
HADŽIĆ: Moram priznati da su to pjesme "Ti mene ne voliš" i "Prezime". Te pjesme su mi podjednako drage i značajne.
Bez poroka i ljubimaca
Osman Hadžić, rođen je 1966. godine u Cazinu, a muzičku karijeru je započeo ranih devedesetih u Sarajevu.
Kaže da su mu omiljeni sportovi tenis i fudbal. Omiljena jela su od ribe, te bosanski specijaliteti nakon dugih turneja po zemljama zapadne Evrope ili regionu. Kaže da se o stilu brine sam i da najviše troši na garderobu, voće i nekretnine. Poroka nema, a ni kućnog ljubimca. Kod suprotnog spola zapaža oči i pokrete. Ističe da je na njegovu karijeru presudno uticala sudbina. Tvrdi da je marketing veoma važan za uspjeh na estradnoj sceni, te da ima menadžera i da ne povlađuje ukusima publike, već njeguje vlastiti stil.
Diskografija
Osman Hadžić prisutan je 20 godina na muzičkoj sceni, a do sada je izdao 10 studijskih albuma. U početku je sarađivao sa Ibrom Mangafićem, Mićom Nikolićem i Pericom Simonovićem. Iz te faze su hitovi "Lažu oči zelene" i "Nikad više Snježana". Nakon toga slijedi razdoblje CD produkcije. Prvo, u producentskoj i izdavačkoj kući "Halix", a važna je bila i saradnja sa "Droga Bandom". Slijedi faza u kojoj se se prepliću folk i pop i tad radi sa muzičarima, tekstopiscima i aranžerima kakvi su Hari Varešanović, Dino Merlin, Fahrudin Pecikoza, Milić Vukašinović. Kao produkt te saradnje nastala su tri CD-a. I posljednja faza, koja teče od 2002. godine, kada intenzivno sarađuje sa beogradskim autorima i muzičarima Draganom Taskovićem, Perom Stokanovićem, Draganom Brajovićem i Marinom Tucaković.