BEOGRAD - Prva žena dirigent kod Srba, prva žena dekan Fakulteta muzičke umjetnosti, prva žena rektor Univerziteta umjetnosti u Beogradu i to u pet mandata, čuvena Darinka Matić Marović preminula je danas u Beogradu u 83. godini.
Bila je žena koja je zadužila kulturu jednog naroda, ali i struku širom svijeta.
Darinka Matić Marović, koja je dirigovala u više od 40 zemalja, rođena je u Herceg Novom 1937. godine u porodici službenice i oficira Kraljevine Jugoslavije.
"Otac je nestao u ratu, a majka je, kako je znala i umela, odgajila mene i brata Stevu. Oboje smo završili fakultet, Stevo arhitekturu, a ja Muzičku akademiju, nastavnički odsek s klavirom kao glavnim predmetom u klasi akademika Mihajla Vukdragovića. Posle toga sam završila i odsek za dirigovanje", govorila je Matić Marovićeva, koja je kao dirigentkinja vodila hor "Kolegijum muzikum" od 1971. godine i hor "Obilić" od 1981.
Za 45 godina karijere nastupila je u najpoznatijim dvoranama svijeta i dirigovala na više od deset hiljada koncerata, no put do uspjeha nije bio nimalo lak.
Njena karijera faktički je počela već u trinaestoj godini, kada je dobila angažman u džez orkestru Boke Kotorske, gdje je umjesto plate primala bonove za hranu. Prije nego što je otišla u Beograd, u Kotoru je završila višu realnu gimnaziju i muzičku školu.
"Nismo imali novac za normalan život. Pre dolaska u Beograd predložila sam majci da studira samo brat, kako to obično biva u Boki, a da ja, kao žensko, ostanem u Kotoru. Međutim, majka je ipak odlučila da i ja odem u Beograd pa da zajedničkim snagama i brat i ja završimo najviše škole da bismo u život mogli da uđemo sa viših pozicija. I u tome smo uspeli", ispovijest je Matić Marovićeve, koja nikad nije dobila manju ocjenu od desetke.
Bila je udata za Branislava Matića, umjetnika i profesora književnosti. Očevo prezime zadržala je iz poštovanja, a muževljevo je stavila na prvo mjesto, po sopstvenom priznanju, napravivši taj raspored zbog boljeg zvuka pri izgovoru. Često je isticala da je život za nju - muzika.
"Za mene je muzika i hujanje košave, ritam kiše, šum talasa u mojoj Boki, pa čak i rad motora na čamcu ili u automobilu, a o pesmi ptica da ne govorim... Volim svaku vrstu zvuka, a naravno posebno onaj koji je muzički oblikovan", riječi su čuvene dirigentice. Iako nije imala djecu, svoj život osim muzici posvetila je radu s mladima. Kao rektor Univerziteta umjetnosti i uopšte kao najdugovječniji rektor u dvjestogodišnjoj istoriji obrazovanja u Srbiji, podržala je studentske proteste u Beogradu 1996. i 1997. godine.
"Tada sam kazala studentima da podržavam njihovo pravo da slobodno, bez straha, izraze svoje mišljenje. Jer, bili su u pravu. I svaki dan sam bila s njima", pričala je.
Broj priznanja koja je dobila je preveliki za jedan novinski tekst... Neki od orkestara sa kojima je nastupala jesu Beogradska, Zagrebačka i Skopska filharmonija.
Vrijedi pomenuti i njen rad sa simfonijskim orkestrom Radio-televizije Srbije sa kojim je ostvarila zavidne uspjehe, te njenu saradnju s operskim kućama u Italiji, Rumuniji i bivšem Sovjetskom Savezu. Bila je i gostujući profesor Akademije umjetnosti u Banjaluci.
Vrijeme i datum sahrane još nisu saopšteni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.