Čudno je kako ljudi vole mrtve. Kad jednom umreš, živiš zauvijek, riječi su legendarnog Džimija Hendriksa, gitarskog genija i jedne od najvećih rok ikona, koje sa ove vremenske distance zvuče zastrašujuće istinito.
Punim imenom, Džejms Maršal Hendriks rođen je u Sijetlu, u državi Vašington, a da je živ, danas bi slavio 71. rođendan.
Hendriks se smatra najuticajnijim i najtalentovanijim gitaristom u istoriji rok muzike, a za mnoge Džimi nije ništa drugo do - gitarski bog.
Iako njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. godine, pa sve do smrti 1970) traje svega četiri godine, priča o njegovoj muzičkoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanimao se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.
Poremećena okolina učinila je da Džimi većinu svojih dječačkih dana provede kod svoje bake u Kanadi, a kada je imao 12 godina, Hendriks je dobio svoju prvu gitaru, instrument koji je oblikovao čitav njegov život. Uticaj na malog Džimija imao je Al Hendriks, njegov otac, koji mu je svojim bluz i džez kolekcijama ploča stvorio prve uzore, kao što su legende "Muddy Waters", B.B. King, Robert Džonson. Majka mu je umrla kada je imao 15 godina, u isto vrijeme kada se Džimi ozbiljno zainteresovao za muziku. Ljevoruki gitarista je tada započeo karijeru, kupujući prvu gitaru za svega pet dolara, a dvije godine kasnije otac mu kupuje prvu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka pa ju je Džimi prilagodio sebi tako što je okrenuo redoslijed žica. Hendriks je toliko volio gitaru da ju je čak nosio sa sobom u toalet. Toliko je vremena provodio sa gitarom da je bilo teško uopšte ga zamisliti bez tog instrumenta.
Priča o životu je brža nego treptaj oka, a priča o ljubavi je "zdravo i zbogom do sljedećeg susreta", posljednje su napisane Džimijeve riječi
Izbačen je iz škole kada je imao 16 godina, navodno zato što je držao za ruku bijelu djevojku u razredu, te svirao rokenrol u tinejdžerskoj grupi, prije nego što će dobrovoljno otići u vojsku sa 17 godina.
Nakon 14 mjeseci provedenih u vojsci, razriješen je dužnosti, te je odlučio da se vrati muzici. Svirao je po klubovima u SAD, dok ga nije čuo Čas Čendler, bivši basista grupe "Animals". Upravo mu je on ponudio da bude njegov menadžer i da sa njim pođe put Engleske, što je Hendriks i učinio.
Kasne 1966. godine, u Engleskoj, bili su popularni bendovi poput "The Who", "The Beatles" i "The Cream", i u to vrijeme nastao je sastav "The Jimi Hendrix Experience" sa Noelom Redingom na basu, Mičom Mičelom za bubnjevima i mladim Džimijem, koji je sa gitarom izvodio čitave performanse.
Svjetsku slavu Hendriks je stekao 1967. godine, svirajući na "Monterey Pop Festivalu" pred 50.000 ljudi, a dvije godine kasnije bio je glavna atrakcija na čuvenom "Woodstocku", gdje je pred više od 400.000 ljudi premijerno odsvirao američku himnu.
U "Rokenrol kuću slavnih" uveden je 2005, a njegova zvijezda na Holivudskoj stazi slavnih postavljena je 1994. godine. Cijenjeni američki muzički magazin "Rolling Stone" postavio je Hendriksa na prvo mjesto top-liste 100 najvećih gitarista svih vremena.
Umro je u 27. godini, a razne spekulacije su dovele do toga da se od njegove smrti stvori mit. Zna se da je noć proveo sa svojom djevojkom, a da je uzrok smrti bio kombinacija vina i tableta za spavanje.
"Priča o životu je brža nego treptaj oka, a priča o ljubavi je 'zdravo i zbogom do sljedećeg susreta'", posljednje su napisane riječi ovog gitarskog maga.
Hendriksovi citati:
- Ako želiš da promijeniš svijet, moraš se prvo presabrati u svojoj glavi.
- Ljudima moraš dati nešto o čemu će sanjati.
- Ja sam taj koji će umrijeti kada dođe vrijeme da umirem, pa me pustite da živim svoj život, na način na koji želim da ga živim.
- Znanje govori, a mudrost sluša.
- Kada umrem, želim da ljudi puštaju moju muziku, da se razuzdaju i da "odlijepe" i da rade šta god im padne na pamet.
- Bluz je lako svirati, ali ga je teško osjetiti.
- Baciću kletvu na vas i sva vaša djeca će se rađati potpuno gola.
- Muzika je moja religija.
- Oprostite mi što ljubim nebo.
Zanimljive činjenice
- Hendriks je vrlo brzo otpušten iz vojske zato što je lagao da ima homoseksualne sklonosti i snove o svojim kolegama u baraci. Bila je to prevara koju kasnije nije priznavao, jer je u intervjuima govorio da je otpušten zbog slomljenog zgloba.
- Nakon nastupa na "Monterey Pop Festivalu", odakle je njegov poznati snimak paljenja gitare, prišli su mu Endi Vrhol i Niko, koji mu prije toga nisu posvećivali ni najmanju pažnju.
- Svoju Fender Stratocaster gitaru svirao je iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima.